18. lipnja 2013. godine, dakle prije 9 mjeseci, Muralist je objavio članak pod naslovom POČEO RAT ZA VODU! RAZBOJNIČKI MONOPOL PROTIV MALE HLAPIČINE! u kojem je točno predvidio što će se ubrzo dogoditi sa najvećim hrvatskim blagom – pitkom vodom. Danas o tome piše većina medija, a mi prenosimo članak iz portala dnevno.hr
Nakon njega možete ponovno pročitati i Muralistov tekst.
OPASNOST: Hrvatska voda uskoro u rukama moćnika! Svjetski dan voda u Hrvatskoj je dan Ivice Todorića
Poanta priče je jednostavna. Iako će čini da njome upravlja, Todorić je apsolutni vladar pitke vode u Hrvatskoj, a može savršeno komforno vladati iz sjene. Tužna istina je da Svjetski dan voda u Hrvatskoj nije ništa više od dana Ivice Todorića. Jedino što se ne organiziraju nikakvi seminari o očuvanju našeg prirodnog resursa nego se broji novac koje su Todorić i njegovi partneri zaradili na dobru koje pripada svima nama.
Povodom Svjetskog dana voda trebali bi se prisjetiti kako je Hrvatska peta država u Europi po bogatstvu vodom. Znači li to da Hrvatska uživa raskoš i bogatstvo jer imamo prirodni resurs za koji bi veći dio svijeta platio urnebesan novac samo da dobio mali postotak onoga što mi imamo? Naravno da ne. Samo znači da tvrtke koje upravljaju našim izvorima čiste vode preko koncesija uživaju i bogate se u dobru koje pripada svima nama.
Hrvatska je zbilja jedna od zemalja u kojoj se voda uzima zdravo za gotovo. Iako je to nezahvalno poimanje svijeta, takav način razmišljanja znači da Hrvati još uvijek žive u državi gdje svi imaju pristup vodi. Ipak, s vremenom ćemo doći do zida; to će se dogoditi kad se podijele koncesije na veliku većinu izvora čiste i pitke vode. Trend koji prati naše upravljanje tim resursom se svede na to da, ako poduzetnik ponudi dovoljno veliku svotu, može gospodariti vodom kao da pripada samo njemu. Već sad imamo pregršt primjera za to.
Prema podacima za 2011. i 2012. godinu, izdanim koncesijama godišnje bi se u Hrvatskoj moglo crpiti 1,25 milijuna kubnih metara vode. Srećom, za sada je dostignuto tek pola odobrene količine, tako da se crpi oko 635 tisuća. Među koncesionarima najjača je Jamnica s odobrenjem za vađenje oko 200.000 kubnih metara mineralnih i izvorskih voda, a slijedi Prima sa 120.000 te Podravka sa 100.000 kubnih metara. Među neiskorištenim koncesijama najveća je Franckova na 150.000 kubnih metara u Lici. Apsolutnu prevlast drži Jamnica s dva brenda s udjelom na hrvatskom tržištu od 40 posto. To u prijevodu znači da među koncesionarima imamo Todorića i – sve ostale. Naravno. Todorić nije bio toliko naivan da sve stavi na svoje ime i dio proizvodnje svih svojih poduzeća za flaširanje i proizvodnju vode i sokova podijeli sa Svjetlanom Stanićem, vlasnikom Stanić grupe. Kako doznajemo, Todorić je zbog kupnje Mercatora prepustio svoju proizvodnju sokova Staniću. Ipak, nitko nije ništa rekao za vodu. Prema podacima registra Trgovačkog suda, Ivica Todorić je i dalje predsjednik Nadzornog odbora Jamnice, što znači da on i dalje povlači konce.
Naša voda je jako cijenjena u našoj okolici ali i šire, a nitko to ne zna bolje od Ivice Todorića. Uobičajena je pojava da našu vodu nađemo u Mađarskoj, svim zemljama bivše Jugoslavije, pa i u SAD-u, a riječ je gotovo uvijek o bocama Jamnice. Prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku, Todorićeve tvrtke za flaširanje vode sudjeluju u izvozu hrvatske vode na sva tržišta s čak 90 posto. Ne samo to nego je Todorić uspješno riješio problem konkurencije iz BIH. Kako je u 2011. postojala mogućnost (čitaj: opasnost) da flaširana voda i sokovi iz BiH preplave hrvatsko tržište, Todorić je jednostavno kupio najvećeg proizvođača flaširane vode i sokova u BiH, Sarajevski Kiseljak. To je bio jedan od najboljih poslovnih poteza u njegovom životu jer su se uskoro na hrvatskom tržištu masovno isplivali alternativni brendovi sokova iz BiH, poput “Sky Cole”. Naravno, formalnu kontrolu i nad tim poduzećem ima Stanić grupa.
Poanta priče je jednostavna. Todorić je apsolutni vladar pitke vode u Hrvatskoj, a može savršeno komforno vladati iz sjene. Tužna istina je da Svjetski dan voda u Hrvatskoj nije ništa više od dana Ivice Todorića. Jedino što se ne organiziraju nikakvi seminari o očuvanju našeg prirodnog resursa nego se broji novac koje su Todorić i njegovi partneri zaradili na dobru, koje pripada svima nama.
POČEO RAT ZA VODU! RAZBOJNIČKI MONOPOL PROTIV MALE HLAPIČINE!
(objavljeno 18. lipnja 2013.)
Pitka voda je nešto što će u skoroj budućnosti biti vrijednije od zlata i nafte. Dobro to znaju svjetske kompanije i njihove sluge u Hrvatskoj! Pitanje je trenutka kada će lijepa naša darovati to nacionalno blago nekim globalnim razbojničkim tvrtkama koje će je onda nama prodavati po astronomskoj cijeni. Da bi se to postiglo potrebno je “objediniti posjed”, to jest sve građane prisiliti da se priključe na monopolni vodovod, donošenjem kriminalnih zakona kojih se treba pridržavati.
Ovu priču mogli bi ilustrirati s dva primjera. Prvi je divlji zapad gdje je bogati rančer želio svu zemlju za sebe, pa i mali dio nekog siromašnog farmera koji mu je nije htio prodati. Unajmio je plaćene ubojice koji su to rješavali po kratkom postupku. Drugi primjer je iz stripa o Asterixu i Obelixsu. Jedno selo u Galiji godinama odolijeva napadima Cezarovih legija, koji mada posjeduje tada cijeli poznati svijet, hoće i taj komadić galskog tla.
Ako ove dvije storije prenesemo u današnje doba vidjeti ćemo da je siromašni farmer, ali i malo galsko selo u stvari Hlapičina. Izgradili su mještani svoj vlastiti vodovod koji koriste uz minimalnu naknadu. Iako ih je monopolist u više navrata htio uvjeriti da ta voda nije zdrava i pogodna za piće, sve provedene analize govorile su suprotno. Voda je zdrava i kvalitetna, čak puno bolja od ove mutne, klorirane i pune kamenca, koju pijemo mi ostali sretnici i to još masno plaćamo lokalnom distributeru.
Kada su silnici vidjeli da se u Hlapičini na njihov vodovod priključilo samo par ljudi donijeli su odluku o obaveznom priključivanju, prijeteći kaznama koje dosežu do 5.000,00 kuna za one koji odbiju to učiniti. Hoće li se hlapičanci pobuniti i ako treba vlastitim tijelima zaštititi svoje vodeno blago ili će popustiti pod prijetnjama ? Hoće li se pojaviti neki domaći Asterix i Obelix i uz pomoć čarobnog napitka (hlapičanska voda) otjerati okupatore sa svojih posjeda ?
Ova bi priča mogla zaprimiti i nacionalni značaj, no sve ovisi o ponosnim hlapičancima. Koliko ih poznajemo oni će biti tvrd orah na kojemu bi netko mogao izgubiti zube ! (R. Tomanić)