Grad Mursko Središće od samih je početaka vezan uz rijeku Mura, koja je istodobno predstavljala prirodnu granicu i životnu prometnu os. Prijelazi preko Mure u ovom dijelu Međimurja imali su presudnu ulogu u svakodnevnom životu stanovništva, razvoju trgovine i industrije, ali i u vojnim zbivanjima, osobito u ratnim razdobljima. Danas Mursko Središće poznaje dva ključna mosta – cestovni betonski most i željeznički most – no povijest tih građevina daleko je složenija i obilježena ponavljanim razaranjima i obnovama.
Prije izgradnje suvremenih mostova prijelaz preko Mure odvijao se putem drvenih mostova, skela i pontonskih konstrukcija. Takva rješenja bila su osjetljiva na visoke vodostaje, led i ratna razaranja. U povijesnim zapisima zabilježeno je da je već sredinom 19. stoljeća most na ovom mjestu stradao u ratnim okolnostima, što potvrđuje koliko je ovaj prijelaz bio strateški važan. Razvoj željeznice krajem 19. stoljeća donio je prvu trajniju konstrukciju: željeznički most kod Murskog Središća izgrađen je 1889. godine, u sklopu pruge koja je povezivala Čakovec s Lendavom i dalje s tadašnjom mađarskom željezničkom mrežom. Taj je most imao veliku gospodarsku važnost jer je omogućio brži transport ugljena, robe i putnika, te snažno utjecao na industrijski razvoj mjesta.
Cestovni promet dugo se i dalje oslanjao na drveni most, koji je s vremenom postajao sve dotrajaliji i nesigurniji. Poseban problem predstavljale su zime, kada su sante leda prijetile konstrukciji, pa su se provodile i izvanredne mjere kako bi se spriječilo njegovo rušenje. Tek 1968. godine izgrađen je današnji betonski cestovni most, podignut nekoliko metara nizvodno od starog drvenog prijelaza. Time je Mursko Središće dobilo modernu i sigurnu cestovnu vezu prema slovenskim Petišovcima, koja je znatno olakšala svakodnevni promet i prekogranične kontakte.
Jedno od najdramatičnijih poglavlja u povijesti mostova na Muri vezano je uz travanj 1941. godine i početak Drugog svjetskog rata na ovim prostorima. Nakon napada sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju 6. travnja 1941., jugoslavenska se vojska ubrzano povlačila prema unutrašnjosti zemlje. U sklopu standardnih vojnih mjera usporavanja neprijateljskog napredovanja donesena je odluka o rušenju ključnih prometnih pravaca. Prema povijesnim izvorima i detaljno obrađenom tekstu objavljenom na portalu Muralist.hr, mostovi na Muri kod Murskog Središća u tim su danima teško oštećeni, a barem jedan most miniran je i dignut u zrak od strane jugoslavenskih inženjeraca. Cilj tog poteza bio je usporiti prodor njemačkih postrojbi iz smjera Prekmurja prema Čakovcu i dalje prema unutrašnjosti Hrvatske.
Iako je rušenje mostova imalo taktički smisao, učinak je bio kratkotrajan. Njemačke su snage već 7. travnja 1941. uspjele improvizirati prijelaz preko Mure kod Murskog Središća i nastaviti svoj prodor. Za lokalno stanovništvo posljedice su, međutim, bile neposredne i teške. Prekid prometnih veza značio je otežanu opskrbu, izolaciju i dodatnu nesigurnost u ionako kaotičnim ratnim danima. Mostovi, koji su do tada spajali ljude i tržišta, u jednom su trenutku postali simbol ratne razdvojenosti i stradanja.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata mostovi su postupno obnavljani i prilagođavani novim prometnim potrebama. Cestovni betonski most iz 1968. godine i željeznički most, s kasnijim sanacijama i zahvatima, i danas čine okosnicu prometnog sustava Murskog Središća. U novije vrijeme provedene su i dodatne obnove, a željeznički most dobio je i dekorativnu rasvjetu, čime je postao prepoznatljiv vizualni element grada.
Povijest mostova na Muri u Murskom Središću pokazuje koliko su takve građevine više od pukih infrastrukturnih objekata. One su svjedoci političkih promjena, ratnih razaranja i mirnodopskih obnova, ali i trajni simbol povezivanja ljudi s obje strane rijeke. Rušenja iz travnja 1941. godine ostaju snažan podsjetnik na to kako globalni sukobi mogu duboko zahvatiti i male sredine, ostavljajući tragove koji se pamte desetljećima.
(m, foto: arhiva)
