Kako prolaze radni dani jednog saborskog zastupnika?

Mnoge zanima što i kako rade saborski zastupnici? Većinom ih poistovjećujemo s lagodnim životom, velikim primanjima i s nečim što im osigurava sigurnu životnu egzistenciju. Zbog toga je uvijek na izborima za Sabor velika borba za mjesto na listama svoje stranke. No sve to ima i drugu stranu. Oni aktivni zastupnici ponekad u sabornici provedu dan i noć, a tu su još i pripreme, putovanja i mnoge druge obaveze. Kako to izgleda saznajte od Dražena Srpaka, zastupnika HDZ-a iz Međimurja.

Na svetog Nikolu, 06.12.2019. g , na svečanoj sjednici u Krapini prišao mi je premijer Plenković i rekao „Čestitam ti !Ti si novi zastupnik umjesto Sunčane Glavak koje ide u EU parlament.“

To ipak u čovjeku izazove ponešto promišljanja i propitivanja samog sebe. Ako ima osjećaj odgovornosti, što to znači i sa sobom nosi. Za par dana telefonski poziv. Tajnica Kluba zastupnika Tatjana. “U utorak 10.12. dođite u devet sati jer ćete položiti prisegu“.

Buđenje u pet i put za Zagreb. Naravno oko osam sati je najveća gužva pa koliko treba do Zagreba, toliko još do Gornjeg grada. Pronaći parking je umjetnost pa  zato odlazim u garažu Tuškanac. Po Štrosu do Sabora.

U  9,30 sati počinje sjednica i 76 zastupnika mora svojim glasom potvrditi izvješće mandatno imunitetne komisije koje je iznijela prijedlog da budem zastupnik. A bilo ih je samo 74. Predsjednik sabora Gordan Jandroković je ljut. Ipak, za minutu ih je još nekoliko došlo i nakon čitanja prisege izričem „Prisežem“.

I od tog trena sam zastupnik. Nakon toga sam u petak 13.12. obavio i prvo glasanje. Neko mi je rekao uspješno, a ja sam na to odgovorio , a kaj da sam tek znao o čemu glasam. Naravno to su sve bile točke raspravljane mjesecima prije. Nakon toga je bila novogodišnja stanka, a nastavak u siječnju. Tada zapravo počinjem upoznavati rad u Saboru. Postajem član više saborskih odbora, upoznajem se s pravilima rada u saborskim klupama, te dobivam konkretne zadatke u ime Kluba zastupnika. Idu i prve rasprave. Naravno da ona prva „otapa led“. Dalje je sve lakše.

I tako tri dana u tjednu ustajanje u pet, vožnja i sjednice od 9,30 pa dokad bude. Često do kasno u noć. Shvatih da to tak ne bu išlo, jer kasno navečer doma, a rano ujutro natrag nije najpametnija opcija. Postavih pitanje da li imam pravo na stan. Imam. I vrlo brzo se našla mala garsonijera u Ilici na 20 minuta hoda do Sabora. A ima i parking. Veliko olakšanje.

Pitali su me zatim zašto ne provlačim zastupničku karticu na ulasku u Sabor jer ona dokazuje prisustvo na sjednici. Zato jer ju nisam dobio. Ehh..trebao sam je podići prvi dan u tajništvu, a nisam znao.

Tražio sam prijem kod predsjednika kluba g. Bačića. Dobio sam termin. Povod je bio kako poboljšati suživot sa mnogobrojnom romskom manjinom u Međimurju. Dobro, veli predsjednik. Izlagati ćeš u ime Kluba zastupnika taj problem.

Saborski zastupnik Dražen Srpak govorio o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina

Same sjednice su kako kad. Ima „tehničkih“ zakona o kojima sa vrlo malo raspravlja, a ima i onih po  kojima rasprave traju do ponoći. Uglavnom politikantske i ničemu ne vode, ali su i one dio rada u Saboru jer služe isključivo za samopromociju nekih zastupnika. Boljitku zasigurno nikako ne pridonose!

U vremenu trajanja sjednica traju i sjednice Odbora, a bio sam član nekih pet Odbora pa je često teško uskladiti obveze sa sjednice i rada u njima. To je prema van nevidljivo. Često su mi znali reći  da me nisu vidjeli na sjednici. Nisu ni mogli kad sam više sati bio na odborima.

U početku sam osjećao da me kolege zastupnici „skeniraju“ ili analiziraju.To je valjda normalno. Zanima ih ko si i što si. Međutim vrlo brzo osjećam da sam prihvaćen, dobro prihvaćen.

Kad kasno popodne ili navečer završi sjednica onda do stana, nešto večerati, možda šetnja. Tako sam ponosno prošetao dresove NK Mure i NK Plavih. Zatim priprema za drugi dan, čitanje materijala ili priprema za rasprave. Čitanje e-mailova u  svezi sa funkcijom gradonačelnika. Naravno zvati doma suprugu Ružicu, a ona me posjetila i u Saboru.

Ujutro buđenje u 7 sati i jutarnja toaleta. Doručak, kava … Telefoniranje prema pročelniku u Gradu i voditeljima odsjeka da vidimo što je aktualno. Dogovorimo tko i što mora odraditi. I sve je išlo po dogovoru i planu. Funkcija gradonačelnika i  zastupnika je moguća bez nekih problema ako je ekipa dobra. A dobra je!

U petak  u 12 je glasovanje. Oko dva je gotovo. Odlazak do stana. Pokupiti stvari, baciti smeće i veselo doma!

U subotu u gradski ured da vidimo što sve čeka na stolu. Ponedeljak  i utorak nadoknada u Gradu.

Sastanak na sastanak. I sve dogovorimo, a popodne kasno za Zagreb.  Od žurbe sam zaboravio  kaput koji sam tako morao kupiti. Bili su veliki popusti iza nove godine i za 300 kn nalazim odličan. Pronašao sam domaću mesnicu u Ilici s najbolijm jegerom i cvirkima na svijetu. Zna susjed Franc jer sam mu donio.

I ono najbolje na pet minuta od Ilice od Britanca malo više šumaaaaaa… Šetnja..

(R. Tomanić, foto: arhiva DS)