Svjetska prvenstva u nogometu – Švicarska 1954.

Kada je godine 1946. odlučeno da će Brazil ugostiti ekipe 1950., odlučeno je i da će domaćin Svjetskog prvenstva 1954. biti Švicarska. Prvenstvo se odigralo točno 50 godina nakon što je, također u Švicarskoj, osnovana FIFA, vodeća svjetska nogometna organizacija. Ovaj put sustav natjecanja je bio vrlo sličan današnjem, s tom razlikom da je i dalje nastupalo 16 ekipa. Dakle, po dva bi iz svake skupine prošla u četvrtfinale i nakon toga se igralo na eliminaciju. Ipak, u grupi su se odigrale tek po dvije utakmice, a ne tri kao danas. Jugoslavija se ponovo uspješno plasirala i završila u vrlo jakoj skupini s Brazilom, Francuskom i Meksikom. Osim već nabrojanih igrača sa SP 1954., tu su bili još neki hrvatski igrači i igrači hrvatskih klubova, poput Dionizija Dvornića, Zlatka Papeca, Leva Mantule, Brune Belina, Branka Kralja, Branka Zebeca i Tomislava Crnkovića.

Slika – Branko Zebec (izvor-wiki)

Za favorita prvenstva važila je Mađarska. Popularna „laka konjica“ je samo godinu ranije u dva navrata potpuno razbila snažnu Englesku. Čak 6-3 na Wembleyu i 7-1 u Budimpešti. Ferencz Puskas, Sándor Kocsis, Zoltán Czibor, Nándor Hidegkuti i József Boszik bili su jedne od najvećih zvijezda svog vremena. Oni su svoju ulogu favorita itekako istaknuli i u skupini, razbivši s 8-3 Saveznu Republiku Njemačku, odnosno Zapadnu Njemačku i s čak 9-0 Južnu Koreju. Branitelj naslova Urugvaj, koji je važio i za ponajbolju reprezentaciju Južne Amerike, također je bio prilično uvjerljiv. Laganih 2-0 protiv Čehoslovačke i 7-0 protiv Škotske, koja je ovaj put odlučila sudjelovati na prvenstvu. Jugoslavija je također ostavila dobar dojam u skupini. Nakon što je dobila Francusku 1-0, odigrala je neriješeno s Brazilom i tako osigurala nastup u četvrtfinalu.
Dalje od toga ipak nije išlo, gube tamo od Zapadne Njemačke 2-0. Osim toga, Austrija je dobila Švicarsku u utakmici s čak 12 golova (7-5), Mađari su tukli Brazilce (4-2), a Urugvaj istim rezultatom Engleze.

Slika – Mađarska 1954. (izvor-wiki)

U polufinalu se Zapadna Njemačka lako obračunala s Austrijom (6-1), a pravi se triler odigrao u drugoj utakmici, za koju se vjerovalo da je „finale prije finala“. Mađarska je brzo povela, već u 13. minuti, a kad je početkom drugog poluvremena povisila na 2-0 i počela na oduševljenje publike skrivati loptu od igrača Urugvaja, svi su pomislili da je stvar gotova. Ipak u 75. minuti Urugvaj zabija za 2-1, a konačno i četiri minute prije kraja izjednačava rezultat. Igrao se produžetak. Mađari su se ipak uspjeli sabrati i zabijaju još dva gola za ukupnih 4-2.
Ovakav je ishod očito i psihički iscrpio Urugvaj, koji gubi i utakmicu za 3. mjesto od Austrije (3-1).
U finalu je Mađarska bila veliki favorit, posebno nakon što je ekipu Zapadne Njemačke već deklasirala na tom prvenstvu. Ipak, 60.000 gledatelja svjedočilo je toga dana utakmici koja će započeti mit o njemačkom nogometu. Mađarska je krenula silovito. Puskas zabija već u 6. minuti, a dvije minute kasnije Czibor povisuje na 2-0. Sve je izgledalo kao repriza prve utakmice. Mađarski još nisu prestali slaviti drugi pogodak, kad Morlock u 10. minuti smanjuje na 2-1. Samo osam minuta kasnije, Njemačka je izjednačila na 2-2. Mađarska je nastavila napadati i stvarati brojne šanse, ali Nijemci bi se svaki put uspješno obranili ili bi ih spasila stativa. Kako u nogometu obično i biva, to je kažnjeno i u 84. minuti Rahn zabija za 3-2 vodstvo Njemačke. Mađari su čak i uspjeli zatresti mrežu, međutim svirano je zaleđe. Nijemci su tako dobili utakmicu, koja je i danas poznata kao „Wunder von Bern“.

Slika – spomenik Helmutu Rahnu (izvor -wiki)

Iako je nogomet samo igra, vidimo i danas kakav kohezivni faktor može biti. Možemo tek zamisliti koliko je taj naslov prvaka značio za ponosnu njemačku naciju nakon katarze koju je prošla devet godina ranije. Osim što je prvenstvo uzdiglo Njemačku u vrh svjetskog nogometa, s 5.38 golova u prosjeku to je i najatraktivnije prvenstvo do sada odigrano. Usporedbe radi, ovogodišnje prvenstvo, koje je zbilja atraktivno i obiluje lijepim golovima, ima u prosjeku tek 2.7 gola po utakmici.

(Zoran Turk)