Rukomet je jedan od najtrofejnijih sportova u našoj zemlji, no posljednji rezultati naših klubova, kao i naše reprezentacije ipak dovode do pada zanimanja među navijačima.
Kad govorimo o momčadskim sportovima koji su donijeli najviše veselja nama u Hrvatskoj, definitivno moramo spomenuti rukomet. Radi se o igri koja se u našoj zemlji igra već gotovo čitavo stoljeće, s uspjesima na međunarodnoj pozornici koji su započeli još za vrijeme Jugoslavije, da bi se zatim samo nastavili nakon hrvatske samostalnosti.
U nezaboravnom su sjećanju olimpijska zlata iz Atalante 1996. godine i Atene 2004. godine, kao i brojne druge medalje sa svjetskih i europskih rukometnih smotri.
Takvi rezultati doveli su rukomet u krug najpopularnijih sportova u Hrvatskoj, odmah iza nogometa u manjim domaćim sportskim sredinama. Klađenje na rukomet također je nezaobilazna zanimacija domaćih zaljubljenika u sportsku prognozu, koji već gotovo dva desetljeća pokušavaju predvidjeti ishod utakmica, kao i pojedinačni učinak igrača.
Međutim, posljednjih godina hrvatska reprezentacija sve teže parira najboljima na svijetu, a domaći klubovi ne predstavljaju ozbiljnu konkurenciju najjačim suparnicima iz Njemačke, Francuske, Španjolske, Poljske, Danske i Mađarske.
Nema sumnje, hrvatski rukomet je u padu i normalno je postaviti pitanje hoće li interes u budućnosti biti sve manji među našim sugrađanima za ovaj sport, koji zapravo i nije globalno popularan u svjetskim okvirima.
Ništa bez ulaganja i sustavnog rada
Činilo se godinama da je rukomet u Hrvatskoj neiscrpan izvor velikih sportskih talenata, jer smijenili smo mnoge trofejne generacije i svejedno se držali u samom svjetskom vrhu.
Međutim, radi se o sportu u kojem zarada ipak nije ni približno velika kao u nogometu, zbog čega ne možemo očekivati ulaganja stranih investitora u domaći rukometni pogon. Novca kod hrvatskih investitora za rukomet očito nema dovoljno i to je razlog zašto danas sve manje sredina može financirati ozbiljan sustavni rad sa svojim talentima.
Problem je između ostalog u strategiji razvoja rukometa na državnoj razini, gdje evidentno nedostaje financijskih sredstava kako bi se razvijalo talente na pravi način, a čini se da zasad ne postoji ni jasan plan oživljavanja koji bi promijenio trenutne negativne trendove.
Rukomet je i prilično grub sport, u kojem se lako ozlijediti, zbog čega se mnogi pitaju isplati li se ulagati trud, vrijeme i zdravlje u vlastitu karijeru, za koju se zna da će biti izuzetno teška i obilovati pretrpljenim udarcima, uz upitnu zaradu.
No, dok god ga prate vjerni navijači domaći rukomet će ostati konkurentan na velikoj sceni, zbog čega je ključno sačuvati interes publike za ovim sportom, bez koje bi moglo doći do njegove potpune marginalizacije.
Jesmo li vjerni unatoč porazima?
Rukomet ima svojih problema, uključujući i brojna sporna pravila koja bi IHF trebao što prije promijeniti, kako bi modernizirao svoj sport i povećao globalni interes za najjačim europskim i svjetskim utakmicama.
No, kod nas za sportove poput rukometa najveći je problem to što se u Hrvatskoj priznaju samo pobjede, a čim počnete gubiti publika polako počinje gubiti interes. Vjernost sportašima je u našoj zemlji ograničenog vijeka i od stare slave nitko ne može živjeti.
To i nije takav hendikep za nogomet u kojem prodate igrača za 10 milijuna eura i pokrili ste budžet za cijelu sezonu, no u rukometu bez interesa publike nema budućnosti, a ni zainteresiranih sponzora zbog čega je ključ uspjeha zadržati zanimanje javnosti na zadovoljavajućoj razini.
Ako pogledamo nastupe hrvatske reprezentacije, interes navijača je još uvijek prilično velik, no u klupskim utakmicama dvorane su prilično prazne. Pomoglo bi svakako imati više izjednačenih suparnika na vrhu ljestvice, kao i veća konkurentnost u odnosu na europske divove, a i različiti popratni sadržaji koji bi izazvali zanimanje javnosti.
U svakom slučaju, rukomet je već ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj sportskoj povijesti, zbog čega se vjerojatno nikad neće vratiti na amatersku razinu.
Međutim, posljednji slabi rezultati reprezentacije i klubova osjećaju se na interesu publike, što bi moglo biti problematično za budućnost rukometa. Zato je nužno krenuti u remont domaće rukometne scene, kako bi se stvorili pošteni uvjeti za rad, a samim time i potaknuo rivalitet među klubovima te povećao interes mladih talenta, što bi automatski dovelo i do povratka gledatelja na tribine. (m)