Europa posljednjih mjeseci svjedoči snažnom valu studentskih i mladenačkih prosvjeda. Od Srbije, Francuske i Njemačke do Italije, Španjolske, Austrije, Portugala i Albanije, mladi sve glasnije izražavaju nezadovoljstvo obrazovnim sustavom, korupcijom, skupim stanovanjem, niskim plaćama i neizvjesnom budućnošću. Prosvjedni val stigao je i do Hrvatske, gdje se za studeni i prosinac najavljuju okupljanja mladih i građana. Hoće li nezadovoljstvo koje se zasad uglavnom izražava na društvenim mrežama prerasti u ozbiljniji društveni pokret?
Europa na nogama: Generacija koja više ne želi šutjeti
Studentski prosvjedi, koji su nekada uglavnom bili ograničeni na pitanja školarina, studentskih prava i uvjeta studiranja, posljednjih su godina u brojnim europskim državama prerasli u znatno šire društvene pokrete.
Najpoznatiji primjer dolazi iz susjedne Srbije, gdje je nakon urušavanja nadstrešnice novosadskog željezničkog kolodvora u studenome 2024. započeo dugotrajan val studentskih prosvjeda. Zahtjevi za utvrđivanjem odgovornosti, transparentnošću i borbom protiv korupcije postupno su prerasli u masovni pokret koji je snažno utjecao na politički život zemlje. Prema najnovijim izvještajima, studentski pokret ostvario je i značajan izborni uspjeh na izborima održanima 25. listopada 2026. godine.
AP News
Francuska je tijekom rujna i listopada postala jedno od glavnih europskih središta mladenačkog nezadovoljstva. Srednjoškolci su prvi izašli na ulice zbog loših uvjeta u školama, nedostatka nastavnika i nezadovoljstva sustavom upisa na fakultete. Ubrzo su im se pridružili studenti, sindikati i radnici, a prosvjedi su se proširili na pitanja životnog standarda, plaća i financiranja javnih službi. Početkom studenoga prosvjedima su se pridružile stotine tisuća građana.
Times Higher Education (THE)+1
U Italiji su učenici i studenti prosvjedovali protiv obrazovnih politika, visokih troškova života i nedostatka pristupačnog smještaja. Studenti su postavljanjem šatora u Rimu upozoravali na cijene najma stanova, dok su se u više gradova održavale demonstracije protiv vladinih odluka.
U Španjolskoj su studenti sudjelovali u prosvjedima zbog stambene krize i nedovoljnog financiranja javnih sveučilišta. U Madridu su početkom studenoga organizirane i studentske štrajkaške aktivnosti.
Austrijski studenti i sveučilišni djelatnici izašli su na ulice zbog najavljenih financijskih ograničenja u visokom obrazovanju. U Njemačkoj su mladi prosvjedovali tražeći veća ulaganja u obrazovanje, zdravstvo, zaštitu klime i pristupačniji život.
Portugal je također zahvatio val nezadovoljstva zbog stambene krize, dok su u Albaniji studentske demonstracije povezane sa širim zahtjevima za suzbijanje korupcije i boljim funkcioniranjem javnih institucija. Prosvjedne aktivnosti zabilježene su i u Grčkoj te Belgiji, premda se njihovi neposredni povodi i zahtjevi razlikuju.
Protests around Europe+2
Zajedničko svim tim pokretima nije jedinstvena politička ideologija niti zajedničko vodstvo, nego sve izraženiji osjećaj mladih da obrazovanje, rad i osobni trud više ne jamče financijsku sigurnost i mogućnost samostalnog života.
Hrvatska: Nezadovoljstvo postoji, ali ulice su zasad uglavnom mirne
Dok europski studenti i mladi sve češće prosvjedima pokušavaju utjecati na odluke vlasti, Hrvatska je dosad uglavnom ostajala izvan velikih međunarodnih valova mladenačkih demonstracija.
To, međutim, ne znači da hrvatski studenti i mladi nemaju razloga za nezadovoljstvo.
Visoke cijene stanova i najamnina, sve skuplji svakodnevni život, teškoće pri pronalasku kvalitetnog zaposlenja i nesigurnost pri planiranju budućnosti problemi su s kojima se susreće velik dio mlađe populacije.
Za mnoge studente odlazak na fakultet u drugi grad predstavlja ozbiljno financijsko opterećenje za obitelj. Studentski domovi ne mogu zadovoljiti sve potrebe, dok najam privatnog smještaja u većim sveučilišnim središtima može predstavljati znatan dio obiteljskih prihoda.
Istodobno, ni završetak fakulteta ne znači nužno mogućnost osamostaljenja. Mladi zaposleni ljudi nerijetko ostaju živjeti s roditeljima jer im primanja nisu dovoljna za kupnju ili samostalan najam stana.
Upravo su takve okolnosti postale podloga za najavljena prosvjedna okupljanja u Hrvatskoj.
Dva prosvjedna pokreta – dva različita datuma
U Hrvatskoj su najavljene dvije odvojene inicijative koje povezuje nezadovoljstvo mladih, ali se razlikuju po organizaciji i dijelu zahtjeva.
Prva je inicijativa „Štrajk mladih”, povezana s međunarodnim pokretom International Youth Strike. Za 20. studenoga 2026. najavljen je bojkot nastave i prosvjed u Zagrebu, u sklopu šire europske mobilizacije.
Organizatori upozoravaju na visoke troškove života, nedostupnost studentskog smještaja i nedostatak perspektive za mlade. Među njihovim zahtjevima nalaze se povećanje kapaciteta studentskih domova, zaštita studenata koji žive u privatnom najmu te protivljenje militarizaciji društva i povećanju vojnih izdvajanja.
Međunarodni pokret, koji okuplja studentske i omladinske organizacije iz više europskih država, pozvao je na koordinirane prosvjede pod geslom borbe za budućnost mladih, a ne za ratove.
Jutarnji+2
Druga inicijativa, „Vrijeme za promjene”, najprije je najavila prosvjede za 21. studenoga u trinaest hrvatskih gradova. Međutim, organizatori su naknadno objavili da se okupljanja odgađaju za 12. prosinca 2026. godine.
Kao razlog odgode naveli su sigurnosne i organizacijske potrebe zbog očekivanog broja sudionika. Prema posljednjim objavljenim informacijama, prosvjedi su predviđeni u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku, Zadru, Slavonskom Brodu i Vukovaru.
Za razliku od studentskog štrajka, ova inicijativa snažnije naglašava borbu protiv korupcije, zlouporabe političke moći, netransparentnog trošenja javnog novca i neodgovornosti institucija. Organizatori tvrde da iza njih ne stoji nijedna politička stranka ili interesna skupina.
N1 info+1
Zašto hrvatski studenti rjeđe izlaze na ulice?
Zanimljivo je da Hrvatska, unatoč brojnim problemima mladih, nema jednako izraženu tradiciju masovnih studentskih i građanskih prosvjeda kao neke druge europske zemlje.
Sociolog Krešimir Krolo u razgovoru za N1 upozorio je na razlike u političkoj kulturi i iskustvu građanskog prosvjedovanja. Prema njegovu tumačenju, u društvima u kojima su prosvjedi već postali uobičajen način ostvarivanja zahtjeva lakše dolazi do novih mobilizacija.
U Hrvatskoj organiziranje većih prosvjeda često zahtijeva dugotrajnu pripremu, povezivanje različitih skupina i jasno definirane ciljeve.
Zbog toga se postavlja pitanje hoće li najavljena okupljanja ostati jednokratni izraz nezadovoljstva ili će potaknuti trajnije organiziranje mladih.
N1 info
A gdje je u svemu tome Međimurje?
Iako Međimurje nije među gradovima u kojima su prema posljednjim objavama najavljena okupljanja za 12. prosinca, problemi koji pokreću europske i hrvatske prosvjede nisu nepoznati ni mladima iz ove županije.
Mnogi međimurski studenti školuju se u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci, Osijeku i drugim sveučilišnim središtima. Njihove obitelji suočavaju se s troškovima smještaja, prehrane, prijevoza i ostalih potreba tijekom studiranja.
Ni nakon završetka školovanja ne prestaju pitanja koja muče mlade. Mogućnosti zapošljavanja, visina primanja, cijene nekretnina i dostupnost kvalitetnih radnih mjesta izravno utječu na odluku hoće li svoju budućnost graditi u Međimurju, nekom drugom dijelu Hrvatske ili inozemstvu.
Međimurje pritom ima i posebnu okolnost – blizinu Slovenije i Austrije, čija tržišta rada mnogim mladima predstavljaju alternativu domaćem zapošljavanju.
Zato bi bilo pogrešno zaključiti da izostanak prosvjeda u Čakovcu ili drugim međimurskim sredinama znači i izostanak nezadovoljstva.
Pitanje je, međutim, koliko će se međimurskih studenata uključiti u najavljene prosvjede u svojim sveučilišnim gradovima i hoće li se njihove inicijative proširiti i na lokalnu razinu.
Hoće li političari ozbiljno shvatiti poruke mladih?
Europski prosvjedi pokazali su da se studentski zahtjevi ne moraju zadržati samo na obrazovnim pitanjima. U pojedinim državama mladi su otvorili rasprave o funkcioniranju institucija, javnim financijama, tržištu rada i odgovornosti političkih dužnosnika.
U Hrvatskoj su reakcije vlasti na probleme mladih dosad uključivale različite mjere vezane uz studentski standard, obrazovanje, zapošljavanje i stambeno zbrinjavanje. No postojanje tih mjera samo po sebi ne znači da su riješeni problemi na koje upozoravaju organizatori prosvjeda.
Za ozbiljnu procjenu njihova učinka bit će važno usporediti konkretne zahtjeve mladih s odgovorima nadležnih institucija, raspoloživim proračunskim sredstvima i rokovima provedbe.
Istodobno, i pred organizatorima prosvjeda nalazi se važan izazov: pretvoriti široko nezadovoljstvo u jasne, ostvarive i provjerljive zahtjeve.
Generacija koja traži odgovore
Ono što se danas događa u Europi ne može se svesti na jedan studentski pokret, jednu političku ideju ili jedan zajednički zahtjev. Negdje su povod školarine i stanje obrazovnog sustava, drugdje korupcija, skupi stanovi, nesigurni poslovi ili odluke o vojnim izdvajanjima.
Ipak, kroz sve te prosvjede provlači se slično pitanje: kakvu budućnost europska društva mogu ponuditi generacijama koje tek ulaze u samostalan život?
Hrvatska će tijekom sljedećih tjedana dobiti priliku vidjeti koliko je nezadovoljstvo mladih doista snažno i koliko su najavljene inicijative sposobne okupiti sudionike izvan društvenih mreža.
Hoće li 20. studenoga i 12. prosinca hrvatske ulice postati mjesta masovnog izražavanja studentskih i građanskih zahtjeva, zasad je neizvjesno.
No već sama činjenica da se u Hrvatskoj organiziraju dvije odvojene inicijative, povezane s pitanjima životnog standarda, obrazovanja i odgovornosti institucija, pokazuje da se rasprava o položaju mladih sve više seli iz privatnih razgovora u javni prostor.
A možda je najvažnije pitanje upravo ono koje nadilazi sve najavljene datume: hoće li mladi u Hrvatskoj dobiti konkretne odgovore na svoje probleme ili će se rasprava o njihovoj budućnosti nastaviti tek kada ponovno najave izlazak na ulice? (m)
