U petak, 11. studenog u Centru za kulturu Čakovec svečano je obilježena velika 100. obljetnica službenog osnutka Županijske bolnice Čakovec. Svečano obilježavanje donijelo je zanimljivo predavanje o povijesti bolnice, modnu reviju odjeće medicinskih sestara kroz povijest, umjetnički nastup zbora Srednje škole Čakovec, a Marija Jambrošić otpjevala je svoj poznati hit „Tu dobri su ljudi“ . Na toj je svečanosti kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, Gordana Jandrokovića svoj govor održao gradonačelnik Murskog Središća i saborski zastupnik, Dražen Srpak. Govor prenosimo u cijelosti.
Poštovani izaslaniče vlade Republike Hrvatske, .poštovane saborske zastupnice i zastupnici, poštovani župane, poštovani sadašnji i bivši ravnatelji bolnice, na kraju sa posebnim uvažavanjem poštovani liječnici i svo osoblje bolnice!
Prije svega, pozdravljam sve prisutne u ime predsjednika Hrvatskog sabora, gospodina Gordana Jandrokovića čiji sam danas izaslanik.
Iako su različiti oblici liječenja Međimuraca postojali i prije, što u vidu raznih lokalnih travara i vračara, što u vidu pavlina koji su imali i vlastite liječnike, što u vidu raznih pokušaja oformljivanja bolničke skrbi, danas obilježavamo 100 godina od osnivanja temeljne zdravstvene ustanove Međimurja. Što zbog samog osnivanja bolnice kao temeljne ustanove, a što zbog drugih okolnosti, poput donošenja zdravstvenih i socijalnih navika iz tada razvijenijih krajeva Hrvatske, a kasnije i razvijenijih, zapadnih zemalja, zdravstveni standard Međimurja, a posljedično i kvaliteta života, višestruko su porasli. Jedan od epiloga toga rasta je i današnje Međimurje – regija primjer svima u Hrvatskoj i šire. Najveće zasluge za rast zdravstvenog standarda pripadaju bez sumnje upravo Županijskoj bolnici Čakovec, odnosno nekadašnjem Medicinskom centru koji je upravljao i svim domovima zdravlja po našoj županiji. Uvjeti su se kroz desetljeća u bolnici mijenjali, a u počecima su liječnici bili izrazito rijetki. Mi u Murskom Središću sjećamo se doktora Rodeka, koji je u tadašnjim uvjetima vjerojatno brinuo za oko 10.000 pacijenata, ako ne i više i koji je bio istoznačnica za liječnika u našem kraju u jednakoj mjeri u kojoj je to bio digitron za kalkulator, ili – kasnije, također naš dr. Sklepić za oftalmologiju. Ti su liječnici radili u puno drugačijim okolnostima nego se radi danas i oni su, zajedno sa svim ostalim junacima koji će vjerujem biti spomenuti u najavljenoj monografiji, najzaslužniji što mi, Međimurci, danas u svojem Međimurju uživamo zdravstveni standard na razini najrazvijenijih zemalja i krajeva svijeta i što nam je sasvim normalna skrb o stvarima koje bi se još prije nekoliko desetljeća mogle smatrati velikim luksuzom. Ovu bolnicu, danas veliku, najveću ustanovu u Međimurskoj županiji prije svega čine ljudi koji su nas, kako u proteklih stotinjak godina, tako i danas, sve u velikoj mjeri zadužili. Ovo je u konačnici i prilika da im svima velimo jedno veliko, veliko hvala.
Ovu bolnicu čini i infrastruktura. Dugo je bolnica živjela na onome što su nam ostavili posljednji nasljedni gospodari Međimurja, grofovi Feštetići. Iako je bilo sitnijih ulaganja i prije, velika su ostvarena tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća, gotovo na polovici dosadašnjeg puta ove bolnice. Republika Hrvatska s Međimurjem kao svojim najljepšim cvjetnjakom odabrala je svoj put devedesetih godina, put koji je u počecima bio težak, međutim, u sve većoj mjeri ubiremo njegove plodove. To se itekako vidi i na primjeru naše bolnice, a i domova zdravlja, koji svake godine ostvaruju infrastrukturna i tehnološka ulaganja na koja se nekad čekalo desetljećima. Zahvaljujući dostupnim fondovima Europske unije, zahvaljujući Vladi Republike Hrvatske koja sredstva iz fondova nastavlja usmjeravati u Međimurje, i svakako, zahvaljujući vrijednim službenicima ovdje u Međimurju na terenu, kao i svim dosadašnjim ravnateljima bolnice te županiji Međimurskoj, čakovečka bolnica iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu izgleda sve bolje. Na tome svima iskreno čestitam, uz želju da ostanemo na tom putu, u sinergiji lokalne, regionalne i nacionalne razine a koja je usmjerena i potrebita isključivo dobrobiti pacijenata i adekvatnom vrednovanju rada medicinskog osoblja.
U konačnici, našu bolnicu svatko od nas Međimuraca doživljava i osobno. Ljudski susreti sa bolnicom su višeznačni. Oni nose lijepe uspomene, poput rođenja djeteta, poput ozdravljenja bliskih osoba, ali nažalost, ipak češće nose loše uspomene – uspomene vezane uz bolest, uspomene vezane uz neizvjesnost, uspomene vezane uz smrt…. Kad svatko od nas nešto doživljava osobno, neizbježno je da je konačna slika iskrivljena, a tada i stvari ne sagledavamo realno. Pozdravljam zato i istraživanja koja su obavljena i još će se obavljati, kao i monografiju koja će uskoro biti objavljena uz trud dr. Pala te Zorana Turka i Mirne Ladašić Turk, naša dva povjesničara , sa svim podacima koji su nastali na temelju analiza. Nedvosmisleno možemo tvrditi da je bolnica značajno produljila život nas Međimuraca, značajno je smanjila smrtnost naše djece, ukratko, značajno je popravila kvalitetu naših života. Ne mogu stoga napraviti drugo nego svim djelatnicima županijske bolnice na čelu s ravnateljem iskreno i od srca čestitati veliki 100. rođendan. Zahvaljujem svima na skrbi koju nam pružate i siguran sam da nas čeka još boljih 100 godina nego je bilo ovih prvih.
Hvala.
(tekst i foto: GMS)
