Objavljujemo pismo Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) koje možete pročitati OVDJE
Također donosimo osvrt na pismo Zajednice BRANITELJI ZAJEDNO:
JAVNO PRIOPĆENJE / OSVRT NA PISMO YIHR-a POVODOM OBLJETNICE VRO OLUJA
Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO i njezine članice ovim putem upućuju javni osvrt na pismo Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR), objavljeno u nacionalnim medijima povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 31. obljetnice VRO Oluja.
Poštujemo svaku inicijativu mladih koja želi graditi mir, dijalog i budućnost bez mržnje. Međutim, smatramo potrebnim jasno istaknuti nekoliko činjenica koje su u navedenom pismu izostavljene, a koje su ključne za razumijevanje Domovinskog rata i operacije Oluja.
- Hrvatska je bila napadnuta, a ne agresor
U pismu se stvara emocionalna simetrija između dviju strana, iako povijesna simetrija ne postoji.
- Hrvatska je 1991. bila napadnuta.
- Srbija i JNA bile su agresor.
- Trećina hrvatskog teritorija bila je okupirana.
- Hrvatska nije ispalila ni jedan metak na teritorij Srbije.
Ovo su činjenice potvrđene međunarodnim sudovima i povijesnim dokumentima. Njihovo izostavljanje stvara pogrešnu sliku o „zajedničkoj odgovornosti“.
- Oluja je bila oslobodilačka operacija
VRO Oluja:
- vratila je ustavnopravni poredak Republike Hrvatske,
- okončala je višegodišnju okupaciju,
- omogućila je povratak prognanih Hrvata,
- zaustavila je daljnje ratne zločine nad civilima.
Oluja nije bila napad na srpski narod, nego na paradržavni projekt koji je držao hrvatski teritorij pod okupacijom.
- Srpsko stanovništvo napustilo je Krajinu po odluci vlastitog vodstva
U pismu se govori o „djecu koja su ostala bez domova“, ali se ne spominje:
- da je vodstvo tzv. RSK organiziralo evakuaciju,
- da je odluka o povlačenju donesena prije početka Oluje,
- da su ljudi bili uvjeravani propagandom da će ih Hrvati „poklati“,
- da je srpska strana godinama prije toga protjerala Hrvate iz svojih sela.
Tragedija srpskih civila stvarna je i zaslužuje poštovanje — ali uz istinu o uzrocima.
- Hrvatska je priznala i procesuirala svoje zločine. Srbija nije.
Hrvatska je:
- procesuirala počinitelje,
- priznala zločine,
- izgradila jasnu distancu prema ekstremizmu.
Srbija je:
- negirala agresiju,
- negirala odgovornost,
- rehabilitirala četnike,
- branila Krajinu kao „borbu za opstanak“,
- nikada nije izrazila žaljenje za razaranje Hrvatske.
U takvom kontekstu, poziv na „zajedničko priznanje odgovornosti“ zvuči kao relativizacija.
- Mladi iz Srbije moraju prvo odbaciti mitove o „srpskom Kninu“ i „srpskoj Krajini“
Pozdravljamo svaku inicijativu mladih koja želi mir. Ali mir počinje istinom.
Pomirenje nije moguće dok:
- se u Srbiji pjeva o „srpskom Kninu“,
- se na stadionima viče „Ovo je Srbija“,
- se hrvatski gradovi svojataju u pjesmama,
- se Oluja naziva „genocidom“,
- se djeca uče da je Krajina bila „srpska zemlja“.
Mladi iz Srbije trebaju dolaziti u hrvatski kraljevski grad Knin, a ne u „glavni grad srpske Krajine“. Tek tada ovakva pisma mogu imati pozitivan učinak.
- Poštujemo svaku žrtvu — ali odbacujemo izjednačavanje krivnje
Bol majke jest univerzalna. Ali krivnja nije.
- Hrvatska je branila svoje.
- Srbija je napadala tuđe.
To je temeljna razlika koju nijedno pismo ne smije prešutjeti.
Zaključak
Pozivamo sve institucije, medije i javnost da uvažavaju inicijative mladih, ali i da ne zanemaruju povijesne činjenice koje su temelj hrvatske državnosti i slobode.
Pomirenje je moguće. Ali samo na istini.
Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO Društvo VETERAN Karlovac / Čakovec, 5. kolovoza 2026.
umirovljeni pukovnik
Željko Tomašić, dipl.ing.aedif.
predsjednik