Hrvatski jezik službeno se pojavio među jezicima dječjeg knjižničnog fonda Gradske knjižnice Reykjavík. Iza ove lijepe kulturne priče stoji čakovečki književnik Gorkić Taradi, koji je tijekom svojeg rujanskog putovanja na Island darovao dvije knjige na hrvatskom jeziku. Dok se u Hrvatskoj domoljublje nerijetko pretvara u nadmetanje tko će biti glasniji, Taradi je odabrao nešto tiši način – ponio je hrvatsku književnost nekoliko tisuća kilometara daleko.
Od dvije knjige do hrvatskog jezika na službenom popisu
Kada je 11. rujna 2026. godine čakovečki književnik i predsjednik Udruge Mlada pera Gorkić Taradi posjetio Gradsku knjižnicu Reykjavík, ogranak Grófin, nije mogao ni pretpostaviti koliko će mu zadovoljstva donijeti dvije knjige koje je ponio u svojoj putnoj prtljazi.
Njegova dječja knjiga Izlet u središte Zemlje i zbirka dječjih priča Kad bi životinje govorile, u kojoj je zastupljen s tri autorska rada, bile su namijenjene kao dar islandskim knjižnicama i njihovim čitateljima.
Razlog za ovu inicijativu bio je jednostavan. Pregledavajući službenu stranicu Gradske knjižnice Reykjavík (Borgarbókasafn), Taradi je primijetio da se među brojnim jezicima na kojima knjižnica nudi dječju literaturu ne nalazi hrvatski, a s obzirom na procjene prema kojima na Islandu živi oko 1.200 Hrvata, među kojima su i obitelji s djecom, činilo mu se da bi hrvatske knjige ondje itekako mogle pronaći svoje čitatelje.
Nije pisao projekte, tražio pokrovitelje ni financijsku potporu. Jednostavno je ponio knjige i darovao ih. Mjesec dana poslije stigle su prve dobre vijesti.
Islandski knjižnični katalog prepoznao hrvatsku književnost
Dana 16. listopada iz knjižnice Grófin stigla je elektronička potvrda da je Izlet u središte Zemlje katalogiziran, a provjera islandskog knjižničnog kataloga Leitir pokazala je da su obje knjige službeno evidentirane.
Posebno je zanimljivo da je Izlet u središte Zemlje, knjiga objavljena 2026. godine u izdanju nakladnika Prof&Graf, u bibliografskom zapisu dobila oznake:
- Barnabókmenntir (skáldverk) – dječja književnost
- Króatískar bókmenntir – hrvatska književnost
Bibliografski zapis izrađen je 12. listopada 2026. godine, a knjiga je evidentirana s izvornim hrvatskim naslovom, autorom, nakladnikom i međunarodnim identifikacijskim brojem ISBN 978-953-8567-51-3.
Time je hrvatska dječja književnost dobila službeni zapis u islandskom knjižničnom sustavu.
Ali priča tu nije završila – i hrvatski jezik sada je na službenom popisu!
Najnovija provjera službene stranice Gradske knjižnice Reykjavík donijela je još jednu, možda i važniju vijest.
Na stranici Bókasafnið á mínu tungumáli (Knjižnica na mojem jeziku), koja prikazuje jezike zastupljene u dječjim knjižničnim zbirkama, sada je naveden i hrvatski jezik!
Pod ogrankom Gerðuberg pojavljuje se oznaka:
Króatíska – Hrvat
Riječ je o promjeni u odnosu na ranije provjere kada hrvatski jezik nije bio naveden na tom popisu. Tako su, uz službeno evidentiranje darovanih knjiga u knjižničnom katalogu, sada vidljivi i konkretni pomaci u predstavljanju hrvatskog jezika na Islandu.
Knjige prema autoru Gorkiću Taradiju mogu se pronaći u islandskom knjižničnom katalogu:
https://borgarbokasafn.leitir.is/ (https://borgarbokasafn.leitir.is/nde/fulldisplay?vid=354ILC_ALM:NDE_01007&docid=alma9916590288506893&context=L)
Domoljublje bez kostura, zastrašivanja i velike buke
Taradi je o ovoj inicijativi obavijestio i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, ističući da se međunarodna prisutnost hrvatske književnosti može graditi i malim, osobnim koracima.
No kao književnik poznat po satiričnom pogledu na društvo, nije propustio priliku osvrnuti se i na načine iskazivanja domoljublja koji posljednjih dana privlače pozornost javnosti.
„Gledam kako neki domoljublje iskazuju kosturima, zastrašivanjem i demonstracijama sile. Valjda misle da se ljubav prema domovini najbolje dokazuje tako da se netko drugi u njoj osjeća neugodno ili nepoželjno.
Ja sam, eto, odabrao nešto drukčije. Ponio sam dvije hrvatske knjige na Island, darovao ih knjižnicama i danas ondje imamo službene kataloške zapise hrvatske književnosti, a hrvatski jezik pojavio se i na popisu jezika dječjeg knjižničnog fonda.
Možda sam staromodan, ali meni je draže da nas u svijetu prepoznaju po knjigama nego po kosturima. Knjige barem imaju nešto u glavi, makar im je to samo sadržaj.“
Taradi naglašava kako za ovu inicijativu nije dobio nikakvu financijsku potporu niti ju je ostvario kroz neki organizirani projekt.
„Nisam ništa tražio, ništa naplatio i nikome ništa nametnuo. Nisam morao vikati koliko volim Hrvatsku. Jednostavno sam ponio dio nje sa sobom i ostavio ga ondje gdje ga netko može upoznati, pročitati i možda zavoljeti.“
Dvije knjige koje mogu značiti mnogo više
Za hrvatske obitelji koje žive na Islandu mogućnost pronalaženja knjiga na materinskom jeziku predstavlja mnogo više od obične knjižnične usluge.
To je mogućnost da djeca hrvatskih iseljenika odrastaju uz priče na jeziku svojih roditelja i predaka, ali i prilika da se drugi stanovnici Islanda upoznaju s hrvatskom književnošću.
Za Taradija, autora sedam knjiga i predsjednika Udruge Mlada pera, koja već gotovo deset godina potiče književno stvaralaštvo djece, mladih i odraslih, ovo je ujedno potvrda da pisana riječ može prijeći granice mnogo lakše nego što se ponekad čini.
Njegova knjiga Izlet u središte Zemlje, u kojoj djed sa svojim unucima Ladom i Striborom kreće na maštovito putovanje u Zemljinu unutrašnjost, sada je i sama ostvarila putovanje koje autor nije mogao predvidjeti.
Iz Čakovca do Reykjavíka. Iz hrvatske tiskare u islandski knjižnični katalog.
A možda uskoro i u ruke nekog hrvatskog djeteta koje živi pod islandskim nebom.
Tko voli svoju domovinu, ne mora plašiti tuđu djecu
Ova priča možda neće završiti na naslovnicama svih nacionalnih medija. Nema skandala, sukoba, zapaljivih govora ni spektakularnih prizora.
Ima samo dvije knjige, nekoliko tisuća prijeđenih kilometara, jedan novi zapis na popisu jezika i zadovoljstvo autora koji zna da je napravio nešto korisno.
A Taradi za kraj poručuje:
„Ne tvrdim da sam učinio nešto veliko. Ali znam da sam učinio nešto konkretno. Ako zahvaljujući ovim knjigama barem jedno dijete na Islandu pročita priču na hrvatskom jeziku, meni će to biti veći domoljubni uspjeh od svih povika, prijetnji i kostura zajedno.
Jer domoljublje se ne mjeri time koliko straha izazoveš u drugima, nego time koliko dobra učiniš za ono što tvrdiš da voliš.
I zato, dok neki domoljublje dokazuju kosturima, ja ću ga i dalje pokušavati dokazivati knjigama.
Uostalom, kosturi pripadaju prošlosti. A knjige imaju budućnost.“ (m)
