Gorivo u Hrvatskoj prošlog je tjedna pretrpjelo značajna poskupljenja, što se preslikalo i na kućne budžete građana; novi podaci otkrivaju kako cijena punjenja jednog spremnika od 50 litara goriva Hrvatu s prosječnom plaćom može izbiti od 4,58 do 6 posto neto primanja, ovisno o tome gdje živi.
Prema analizi temeljenoj na podacima DZS-a i trendovima koje bilježi platforma za pametnu kupovinu Shoptok.hr, stanovnici Međimurske županije za jedno punjenje rezervoara od 50 litara izdvajaju otprilike 5 do 6 posto plaće, ovisno o vrsti goriva.
Prema DZS-u prosječna plaća u Međimurskoj županiji za prvo tromjesečje 2026. godine iznosila je 1410 eura, što s aktualnim cijenama goriva, koje vrijede do 11. kolovoza, građanima odnosi 5,74 posto plaće za 50 litara benzina, odnosno 6,21 posto plaće za jednaku količinu dizelskog goriva; to je 8,5% više u odnosu na hrvatski prosjek od 5,29 posto za benzin, odnosno 5,72 posto za dizel.
Riječ je o 7. mjestu na ljestvici od 21 županije, poredanih od najvećeg (1. mjesto) prema najmanjem opterećenju (21. mjesto) koje gorivo ima na plaću, gdje se osjete jasne regionalne razlike.
Zagrepčani najmanje osjete točenje punog rezervoara
Stanovnici Grada Zagreba punjenje spremnika benzinom plaćaju s 4,58 posto svoje prosječne neto plaće, što je najmanje u zemlji zahvaljujući prosječnoj plaći od 1769 eura. Na suprotnom kraju ljestvice nalazi se Virovitičko-podravska županija, gdje isto punjenje odnosi 6 posto plaće od 1350 eura.
Razlika u plaćama iznosi 419 eura mjesečno, odnosno gotovo 31 posto. Iako oba vozača na crpki plaćaju isti iznos, udarac na mjesečni budžet veći je za stanovnike slabije plaćenih županija.
Izraženo u satima rada, jedno punjenje benzina prosječnom stanovniku Virovitičko-podravske županije oduzima približno 9,6 sati rada, naspram 7,3 sata u Zagrebu.
Postoje regionalne razlike: Županije s istoka većinom na dnu
U cijeloj distribuciji vidljiva je regionalna razlika; četiri od šest županija s najvećim opterećenjem goriva na plaću otpada na slavonske (Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska i Požeško-slavonska), dok su preostale dvije, Bjelovarsko-bilogorska i Ličko-senjska, izvan te regije. Dizel, zbog viših cijena, se sustavno pokazuje kao teži udarac za budžet, s nacionalnim prosjekom od 5,72 posto plaće naspram 5,29 posto za benzin.
Vrijedi spomenuti da geografska blizina ne jamči nužno i ekonomsku sličnost. Grad Zagreb, kao iznimka u cijeloj priči, razlikuje se za 212 eura u odnosu na Zagrebačku županiju. Slično je i s dvije turističke županije sličnog gospodarskog profila; primjerice, Istarska je na 10. mjestu ljestvice, sa znatno većim opterećenjem od Splitsko-dalmatinske, koja je na 16. mjestu.
Naravno, manji trošak goriva ne znači da stanovnicima županija s manjim opterećenjem na plaće nužno ostaje i više novca u džepu. Troškovi stanovanja, najma i usluga u urbanim sredinama obično znaju biti veći nego u županijama s raširenijim ruralnim stanovništvom, što može poništiti prividnu prednost na crpki.
Cijene goriva u Hrvatskoj mijenjaju se svaka dva tjedna, a sljedeće usklađivanje moglo bi malo pomaknuti postotke prema gore ili dolje. Budući da je cijena goriva ravnomjerna diljem zemlje, ono ostaje jedan od najizravnijih i najlakše razumljivih pokazatelja koliko se plaće u različitim županijama zapravo razlikuju.
Andrija Golub