ŽELIM ZNATI! Pa nije medicina religija! Vrijeme je reći – dosta, ujedinimo se!

Immanuel Kant kaže: »Prosvjetiteljstvo je čovjekov izlazak iz samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost treba razumijevati kao nemoć da se svoj razum upotrebljava bez vodstva nekog drugog. Nezrelost je samoskrivljena onda kada njen uzrok ne leži u nedostatku razuma, nego u pomanjkanju odlučnosti i hrabrosti da se njime služi bez tuđeg rukovođenja. Odatle i samo geslo prosvjetiteljstva glasi: Sapere aude! (Usudi se znati!)

Usprkos prirodnoj slobodi čovjeka, čovjek, kako Kant kazuje, dobrovoljno do kraja svoga života ostaje nezreo, a glavni uzroci tome su lijenost kukavičluk, zbog čega se drugima uopće nije teško nametnuti za njihove tutore i životne vodiče. Čak je i udobno biti nezreo – stvarajući na taj način svojevrsnu zonu komfora, uzimajući ono što se nudi, ne participirajući u vlastitoj i društvenoj odgovornosti, i iznad svega ne oslanjajući se na prosudbe vlastitog razuma. Odsustvo mišljenja i razmišljanja je ono što karakterizira stanje nezrelosti. Povjeravanjem drugima donošenje odluka rješavamo sebe tegobne muke razmišljanja i truda.«

Dragi građani,

Koji ste vi tip osobe?

U ovoj Covid situaciji, kada je ugrožen ne samo čovjek ili narod nego cijelo čovječanstvo, nezrelost nije nimalo komforna. Upravo je nezrelost ono što nam je oduzelo komfor.

Dakle, nije problem poštovati kojekakve mjere ako su svrsishodne. Međutim, što kada poštujemo nešto za što ne znamo je li korisno, kako onda znamo da je svrsishodno? Ili još gore, što ako je štetno? Pogledajte odgovor na sljedećoj stranici.

Kada vjerujemo nečemu što nam se govori bez da to preispitujemo onda mi slijepo vjerujemo. A kada čovjek slijepo vjeruje onda mu se može koješta servirati kao istina. Često čujem kako ljudi svoje poslušno poštivanje ovih mjera opravdavaju s izjavama poput: „Tako kaže struka… Oni najbolje znaju, nisam ja doktor, što ja znam… Ja vjerujem struci…“  Pa nije medicina religija! Medicina je znanost koja se kao i sve znanosti mora temeljiti na znanstveno dokazanim činjenicama, inače nije znanost. A majka svih znanosti je logika! I dostupna je SVIMA, ako je žele.  Oni koji ju ne žele su oni koji ne žele razmišljati. Pitam se: Je li čovjek koji ne razmišlja uopće čovjek?

Sve što ne razmišlja podložno je nečijoj volji i lako postaje njegovo oružje ili oruđe. Ako je u pitanju nešto što me se osobno tiče, onda nijedna struka nije takav autoritet da bih je bespogovorno prihvatio ako mi ono u što me se uvjerava nije logično, a ako nije logično onda je sumnjivo. Tako je, treba MENI biti logično! Bez obzira što nisam “stručnjak” za određenu struku, jer nemam formalnu kvalifikaciju za rad u toj struci, meni moraju biti logično uvjerljivi i prihvatljivi učinci koji će proizaći iz aktivnosti te struke pogotovo ako sam ja objekt na kojem se ta aktivnost poduzima. Naravno, radi se o cijepljenju! Nijedna struka neće odgovarati za ono što mi se događa, pogotovo ako sam na to pristao. Pa i da hoće odgovarati, može li mi vratiti zdravlje? Uostalom, tko je to stručnjak? Je li to osoba koja je diplomirala i time zadovoljila formalni uvjet za određeno radno mjesto ili je to osoba koja je svojim radom dokazala da je stručna? Znanje je veličina koje se ne mjeri diplomom. Ako bi se znanje mjerilo diplomom onda ni Nikola Tesla ne bi bio stručnjak jer nije završio studij na Visokoj tehničkoj školi u Grazu koju je upisao, zar ne? Stručnjak za bilo koje područje može biti svaka osoba koja posjeduje znanje iz tog područja neovisno o tome kako je došla do tog znanja, preko fakulteta ili vlastitim snagama. Koliko je “stručnjaka” s diplomom, a da uopće ne poznaju svoju struku? Takvih smo se nagledali. Zašto mislite da takvih nema i u medicini? Nikada se nitko ne pita kakva osoba (kao čovjek) stoji iza te titule, ima li ljudski i znanstveni integritet, je li pošten, je li sklon korupciji, ima li ljudski dignitet? U prilog tome, i dr. Mengele je bio „stručnjak“! Za svoj život svatko je stručnjak za sebe. Zdravlje je, bez obzira na garancije, uvijek osobna odgovornost! Ako je nešto moja osobna odgovornost onda nema stručnije osobe od mene da donese odluku za mene jer nikome nije stalo do mene kao meni. A ako mi nije dovoljno stalo, opet moja stvar. A struka? Struka je tu da me savjetuje, i najvažnije, kvalitetno INFORMIRA, ali odluka je moja, i samo moja. Ako su posljedice neke aktivnosti moja odgovornost onda i odluka o poduzimanju te aktivnosti mora biti moja.

A sad, što je to kvalitetno informiranje? Kvalitetno informiranje postoji jedino ako postoji sučeljavanje mišljenja. U nijednoj znanosti znanstvenici nisu suglasni oko odgovora na sva pitanja koja im se nameću. Tako je i s medicinom. No, složit ćete se sa mnom, u ovoj situaciji s Covid „pandemijom“ imamo dojam da su svi medicinari nekako suglasni, baš oko svega. Zašto imamo takav dojam i je li to normalno? U situaciji kada imamo bolest o kojoj, kako se navodi u medijima ništa nije poznato, mi nemamo suprotstavljenih mišljenja i nema dvojbi oko toga što treba u vezi ove bolesti poduzimati.

Ova prividna suglasnost postoji zbog naše neinformiranosti. A neinformirani smo zbog toga što je virus „cenzura“ oslabio imunološki sustav društva. Medije! Zbog svojih svakodnevnih obaveza čovjek nema vremena istraživati pa čak i kada se radi o pitanjima koja su od životne važnosti, jer istraživanje je uistinu zahtijevan posao. Zato društvo treba novinare čiji je posao upozoravanje društva na opasnost, nelogičnosti, neistine, a sve kako bi građani donosili ispravne odluke i poduzimali ispravne aktivnosti. Da nije novinara ne bismo znali za nijednu političku aferu, bar ne javno, zar ne? Sve bi se svelo na rekla-kazala! Današnje medijske kuće, nažalost, uništavaju osnovnu funkciju novinarstva=informiranje građana, i postaju sve više marketinške, reklamne agencije. A kad su u pitanju reklame onda znamo kako stvari funkcioniraju: Tko plati više dobit će svoj prostor u tom mediju. Što je s istinom? Tamo gdje je na snazi princip profita istina nema mjesta, osim ako ne donosi profit? Ali ako neotkrivanje istine također donosi profit onda je društvo u problemu. Pravi novinar nije vođen imperativom profita, međutim, i on treba plaćeni posao da bi mogao živjeti, pa ako je njegovom poslodavcu imperativ profit, a ne istina, što on tu može? On piše što poslodavac želi. Društvu su mediji prevažni da bi se ovo dopustilo. Novinari su imunitet društva. I ako novinar nije osoba kojeg motivira otkrivanje istine onda je on bolesna stanica imunološkog sustava koja izaziva autoimunu bolest društva. Bez pravih novinara društvo je bolesno! Korumpirani novinar je opasniji i od korumpiranog političara jer političar ima vrijeme trajanja (mandat), a novinar ne. On sve do svoje mirovine/smrti može oblikovati mišljenje javnosti. Riječ je moćno oružje i kada je osoba vješta s ovim oružjem ljudi su skloni povjerovati svemu što kažu, gubeći iz vida logiku stvari jer vješti govornici nameću svoju logiku razmišljanja.

Člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama propisano je: „Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja vlastitog mišljenja, primanja i priopćavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Međutim, mi ovu slobodu ne uživamo. Najbolji primjer za to je gospodin Igor Kostelac. Čovjek je samo iznosio svoje mišljenje, a vlast ga je uhitila pod optužbom da uznemirava građane. Koje građane je uznemirio i čime? Mene uznemiravaju mediji svakodnevnim izvještajima o broju zaraženih i umrlih pa nitko ne odgovara za to. Je li onda vlast štiti građane od stvarnog uznemiravanja ili pod krinkom brige za svoje građane onemogućava slobodu izražavanja. Ako neko mišljenje nema obilježja kaznenog djela (potiče na mržnju i sl.) zašto to mišljenje ne može biti izrečeno u eter. Različitost mišljenja je poželjna jer potiče na argumentirano razmišljanje, istraživanje! Ako vlast ne dopušta iznošenje različitog mišljenja onda ili smatra da su joj građani potpuno nesposobni racionalno razmišljati ili ne želi da razmišljaju! Ako je nešto što zastupaš istina onda nema straha od preispitivanja jer će svako preispitivanje potvrditi tvoju tvrdnju. Tko se boji preispitivanja? Oni koji znaju da njihova tvrdnja nije točna i oni koji nisu sigurni u ono što tvrde. Oduzimanje slobode izražavanja pod izlikom da se time štiti građane od uznemiravanja je jadna. Istina je nešto što treba biti iznad nas sviju. Ja o svemiru ne znam ništa i ne zanima me, pa ako gospodin Kostelac nešto pogrešno navodi zašto se nije pokrenula rasprava o toj temi.

Osim pitanja jesu li sve ove mjere koje nam se nameću korisne i potrebne ima još niz pitanja na koja tražim odgovor, ali kroz raspravu naravno. Npr.: Jesu li cjepiva sigurna? Od kojih tvari se cjepiva sastoje? Kakvom tehnologijom su cjepiva izrađena? Kako je moguće razviti cjepivo u tako malo vremena za nepoznat virus? Je li „cjepivo“ mRNA uopće cjepivo? Kakvo je to cjepivo koje ne štiti niti od oboljenja niti od zaraze? Od čega je umrla polovica korisnika staračkog doma u Kanadi, u provinciji Alberta, a svi su bili cijepljeni cjepivom protiv Covid-a 10-tak dana prije smrti? Zašto se ne rade obdukcije umrlih od Covid-a? Zašto je zabranjena upotreba hidroksiklorokina iako se u liječenju SARS-a pokazao uspješnim i nije štetan? Kako to da nema umrlih od gripe? Koliko je ljudi umrlo od Covid-a a koliko s Covid-om? Na čemu se temelji tvrdnja da su mrtvi preminuli baš od Covid-a? Koliki je postotak umrlih s cjepivom a koliko od cjepiva? Koliko je cjepiva ili lijekova proizvela Moderna prije nego što je proizvela cjepivo protiv corona virusa? Odgovor je: Nijedno! Zašto se uz podatke o zaraženima građanstvo ne obavještava o promjeni načina testiranja, mijenjanjem broja ciklusa? Zašto se građanima ne objasni što znače ti ciklusi, na njima shvatljiv način? Zašto je SZO 2015. godine izmijenila definiciju pandemije na način da pandemija ne ovisi o broju umrlih već o broju zaraženih? Ako pandemija ovisi o broju zaraženih, a ne umrlih onda smo svake godine mogli imati pandemiju gripe! Zašto mediji ne izvještavaju o prosvjedima diljem Europe (Boje li se nezrelosti svojih građana?)? Zašto pandemije prouzrokovane corona virusom nema u Texasu, Bjelorusiji i svim državama koje su zauzele drugačiji stav? Ovisi li postojanje pandemije o stavu? Koje su dugoročne posljedice cjepiva koje ne vidimo odmah? Zašto neki stručnjaci tvrde da se necijepljeni trebaju „bojati“ cijepljenih? Što je spike protein? Na kojim studijama naš stožer temelji mjere koje određuje? Zašto se ne uzimaju studije najelitnijeg epidemiološkog instituta u Stanfordu, SAD? Zašto je jedan od vodećih svjetskih virologa i veliki zagovaratelj cjepiva, Geert Vanden Bossche, nedavno upozorio da je nužno zaustaviti cijepljenje protiv korona virusa tvrdeći da će u protivnom doći do pojave i jačanja puno ozbiljnijih varijanti virusa što će u konačnici uzrokovati masovno umiranje ljudi? Taj zahtjev je uputio u otvorenom pismu SZO-u! Kakve su štetne posljedice mjera po mentalno zdravlje ljudi, pogotovo djece i mladih?

Nema kraja pitanjima.

Ljudi, molim vas, izvadite glavu iz pijeska! Imamo pravo propitivati i tražiti odgovore na ova i bilo koja druga pitanja. Ako ne zbog sebe onda zbog svoje djece. Zbog mladosti općenito. Nismo ni svjesni štete koja se ovim mjerama već učinila našoj djeci. Toliko je nelogičnosti koje vape za informacijama. Kako možete donijeti odluku o cijepljenju uslijed toliko nelogičnosti, osim ako umjesto da razmišljate vi se prepuštate. Ali kome se prepuštate? „Stručnjacima“? Nisu to apostoli i anđeli da im se prepuštate. Što radite u prometu kad vidljivost nije dobra? Pa valjda kočite, i brzinu prilagođavate uvjetima na cesti. Tako je i sa životom i logikom. Ako nešto nije logično onda se odgađa donošenje odluke i razmišlja, istražuje, bez obzira na nečija požurivanja i pritiske jer mi smo ti koji trpimo posljedice naše odluke, a ne onaj tko nas požuruje. Sve drugo je srljanje.

Prije kraja moram ukazati na dvije važne stvari. 1. Ako je naša vlast toliko zabrinuta za zdravlje svojih građana pitam se zašto je za proglašenje epidemije čekala 11. ožujka 2020. i prije toga nije određivala nikakve mjere iako se Bergamo u Italiji već događao. Zbog jednog malog detalja (koji ima prednost ispred zdravlja ljudi), a koji se ponovno ponavlja ove godine ususret lokalnim izborima. Proglašenje epidemije se odgađalo jer je 15. ožujka 2020. trebalo provesti unutarstranačke izbore u HDZ-u. Pred parlamentarne izbore u srpnju 2020. počelo se s popuštanjem mjera, čak je u predizborne svrhe proglašena pobjeda nad pandemijom. Isto tako, ove godine vlast čeka da prođu lokalni izbori i ne donosi strože mjere jer ne želi oneraspoložiti birače, čak i popušta s mjerama jer se broj zaraženih i umrlih, sasvim slučajno, smanjuje nedugo prije izbora. Vidjet ćemo što će biti nakon izbora, ne nužno neposredno nakon izbora jer dolazi ljeto, ali jesen je idealna prilika za nova zastrašivanja. Tako se situacija s Covid-om kod nas razvija ovisno o postojanju izbora. 2. Druga, još važnija stvar. Razmislimo praktično: Da imate stan koji su vam majstori izneredili biste li ih ikada više angažirali? Naravno da ne biste! Međutim, nemate nikakvih dvojbi kada za cjepivo odaberete kontraverznog proizvođača koji je 2009. godine platio kaznu od 2,3 milijarde dolara zbog lažnog promoviranja 13 lijekova (Bextra, Viagra, Zoloft, Lipitor…) a liječnike poticao da ih propisuju i za stanja koja nisu u uputama. Za lijek protiv bolova Bextru, koji može izazvati srčani udar, poticali su liječnike da ga propisuju i za tegobe koje nisu od artritisa. Ova kazna je posljedica nagodbe, a dok se pregovaralo o prijašnjim prijevarama i dalje su kršili iste zakone u promidžbi nekih drugih lijekova. Radi se o Pfizeru koji je za ovo bio optužen i u Hrvatskoj. Isto tako, Pfizer je u ožujku 2015. godine, samo godinu dana nakon izbijanja epidemije ebole, započeo eksperimentalno ispitivanje cjepiva i lijekova u Nigeriji, u trećoj kliničkoj fazi, bez pristanka subjekata, ali uz odobravanje tamošnjih javnih dužnosnika i službenika. I zbog ovoga je podignuta tužba protiv Pfizera. Možete zamisliti posljedice po zdravlje cijepljenih kada je došlo do tužbe. (Ne morate meni vjerovati i ne želim da mi vjerujete nego da sami za sebe provjerite istinitost ovih navoda). Dakle, nema toga što bi spriječilo Pfizer da distribuira svoje lijekove i cjepiva unatoč njihovim manjkavostima. Stoga se pitam, je li Pfizeru, onda, interes opća dobrobit društva ili profit? Može li se vjerovati onom kojemu je profit glavni imperativ.

U svijetu i Europi se počinje raditi podjela na cijepljene i necijepljene i uskoro će ta podjela (nakon lokalnih izbora sigurno) doći i kod nas. Necijepljenima će biti oduzeta određena prava da bi se izvršio pritisak da se cijepe. Kod nas se već počelo sa zabranama necijepljenima da idu na koncerte, kazališta i kina. Što je sljedeće? Javni prijevoz, samoposluge? Kuda to vodi? Podjeli društva sigurno. Samo s kojim ciljem? Po meni, s ciljem da jedna skupina izvrši pritisak na drugu po starom pravilu: Podijeli pa vladaj! Nemam ništa protiv da i do te podjele dođe ako nakon javne rasprave zaključimo da je to uistinu potrebno. Zato, prije svih podjela ujedinimo se oko nečega što je zajednički interes svih nas. Stoga, predlažem da se svi, bez obzira na uvjerenja koja sada imamo, izborimo za tu javnu raspravu, za slobodu govora i mišljenja. NE PROTIV CIJEPLJENJA NEGO ZA PRAVO NA INFORMIRANJE! Ne predlažem prosvjed. S obzirom na to da mi nismo narod sklon prosvjedima i na prosvjednike gledamo kao na kakve „luđake“, predlažem da na miran, ali eksplicitan način poručimo vladajućim strukturama da nismo zadovoljni ni kvalitetom ni kvantitetom informacija koje nam se nude. Simboličnim nošenjem zelene trake, vrpce, narukvice, naušnice, ogrlice, broša ili bilo čega zelenog poručimo im da ŽELIMO ZNATI i da želimo da nam to omoguće. Poručimo im da kočimo i ne pristajemo na podjele dok ne budemo dovoljno informirani – zreli za odluku. Zašto zeleno? Iz jednostavnog razloga. Svaki plod majke prirode je prije sazrijevanja zelen pa na taj način simbolično iskazujemo želju da sazrijemo. Kada nas se već želi markirati onda neka te markacije budu dobrovoljne. Za neke će i ovo biti prevelika aktivnost, ali moraju shvatiti da je aktivnost cijena demokracije. Ako želite demokraciju=vladavinu naroda, onda morate izražavati mišljenje jer to je zadaća vladara, da kažu što misle. Naša demokracija se svela na nijemo glasovanje na izborima. Prava demokracija je puno više od glasovanja. Vlast koja uistinu priznaje demokraciju omogućava svojim građanima zrelost, dapače, potiče ju razvijanjem njihovog kritičnog razmišljanja, a ne da svakog tko se usudi posumnjati u ispravnost njihovih odluka etiketira. Naš se čovjek boji biti drugačiji pa radije bira sudbinu ovce nego li će riskirati da ga okolina osuđuje čak i kada ta okolina srlja u propast, a i on skupa s njom.

Znam da ima ljudi koji ne sumnjaju u nužnost mjera i nemam problem s tim da oni tako misle, ali jedino ako takvo mišljenje zadrže i nakon što se u javnosti, preko audio i video medija, na transparentan način provede rasprava u kojoj će svoje mišljenje moći iznijeti svi koji istražuju aktualnu temu. I oni koji zastupaju mišljenje o nužnosti ovih mjera i cijepljenja i one koji misle drugačije. Korist od tih sukoba mišljenja su činjenice i argumenti koji će ljudima dati pravi uvid u stanje stvari, a sve kako bi mogli donijeti promišljenu odluku za sebe. Slaganje s nečim bez kritičnog promišljanja nije odluka već posluh. A u II. Svjetskom ratu najveći zločini su počinjeni upravo zbog poslušnosti. Ljudi se jako plaše suprotstaviti mišljenju „vlasti“ zaboravljajući da su oni vlast, a da su političari samo njihovi zastupnici te da o pitanjima za koja narod pokazuje interes, narod ima pravo neposredno odlučivati, a to se postiže upravo izražavanjem mišljenja. Ne čini li vam se da je vrijeme reći dosta zanemarivanju važnosti informiranja i komuniciranja liječnika s pacijentima?

Ovaj put ne razmišljajte na uobičajeni način, a to je da će se za ovo izboriti nekolicina ljudi, a rezultate borbe će uživati svi. Za promjene je potrebna „kritičan broj ljudi“, a u slučaju Hrvatske za to je potreban velik postotak ukupnog stanovništva. Hrvatska je po broju stanovnika mala država i zbog toga, primjerice, 5% stanovništva u Hrvatskoj ne daje kritičan broj ljudi kao što bi taj postotak u Italiji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, itd., možda dao.

Ako želimo promjenu onda moramo svi sudjelovati.

Ujedinimo se za našu djecu!

Slobodan Čovjek