Poznati i popularni Pekleničar s dva prezimena, jednim imenom i jednim nadimkom Vinac Dražen Vinko Novak svakako je osebujna osoba koja nikog ne ostavlja ravnodušnim što najbolje znaju njegova supruga Suzana i četvero djece Rosana, Azra, Arijana i Arijan. Njegova najveća značajka je ta da je stalno u pokretu ili na nekom zadatku kojeg si je sam postavio, a mirovanje je za njega nepoznat pojam. Ono čime se bavi ili se bavio u slobodno vrijeme mogli bi kratko opisati kao nešto što iz običnog hobija polako prerasta u opsesiju i strast što ga na kraju u obrnutom procesu ispunjava velikim zadovoljstvom.
Kada se Vinac nečega prihvati znači da će to odraditi temeljito i gotovo savršeno jer kod njega ideja nije apstraktni pojam već realiziranje i pretvaranje imaginarne zamisli u svakodnevni život, ma kako god ona čudna bila. Ni jedan zadatak za njega nije nemoguća misija, što on bio zahtjevniji i teži, to su želja i volja da se savlada sve veće. Danas kada su mu djeca odrasla i razletjela se po fakultetima, vremena ima napretek pa ga koristi opet na samo njemu svojstven način. Fotografira ptice na našem području i želja mu je da ih do mirovine sve snimi i napravi mali katalog svojih radova.
No, prije nego nešto više kažemo o tome moramo spomenuti samo mali dio drugih aktivnosti koje su ga preokupirale u prvih 50 godina njegova života. Ljubav prema motorima dovela ga je do članstva u MC Miners iz Murskog Središća čiji je pripadnik bio od 2004.-2010. godine, kada se morao zbog zdravlja i obitelji odreći ove svoje velike strasti. U tom periodu na motoru je proputovao cijelu Hrvatsku i dobar dio Europe te stekao mnoga prijateljstva koja traju i danas.
Nakon motora prešao je na bicikle, ali opet na neobičan i zanimljiv način. Sa bratom Josipom u kućnoj radinosti izradio je dva ležeća bicikla. Da, dobro ste pročitali, ležeća jer na njima u tijeku vožnje ležite u vodoravnom položaju, takoreći odmarate i samo morate paziti da ne zaspite. Sa njima je proputovao sjeverozapadnu Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku, Austriju i svugdje bio objekt velikog interesa i čuđenja, jer tako nešto se rijetko ili nikada ne viđa.
U jednom periodu bavio se i slikarstvom. Slikao je u raznim tehnikama, od olovke do ulja na platnu, a slike su mu bile u razmjeru od malih do onih kojima ste mogli prekriti cijeli zid. Slikao je iz hobija no radio je i slike po narudžbi, „Posljednju večeru“ izradio je za nekoliko naručitelja. Danas se kista rijetko sjeti, ali kaže da bi se zbog neke ponude opet prihvatio boja i štafelaja.
Velika ljubav bili su mu i rasni psi. Imao je tako dvije velike crne doge s kojima je obilazio izložbe i posjećivao razne gradove u Hrvatskoj i Europi. Sada mu društvo pravi njegova Luna koja mu je stalni pratilac na dugim fotografskim seansama.
I evo stigli smo do onoga što smo naveli na početku, a to je fotografiranje ptica i prirode. Riječ smo dali Vinacu koji nam je u vrlo opširnom i sadržajnom razgovoru rekao:
„Fotografiranjem ptica bavim se oko tri godine, no zadnjih šest mjeseci vrlo aktivno, gotovo svakodnevno. Poslije posla na leđa stavim opremu od nekih desetak kilograma i zajedno sa Lunom pješke odlazim na obalu Mure. Do mjesta koje sam odabrao treba mi nekih 40 ili više minuta, zavisno od lokacije. Obilazim područje površine 10 kvadratnih kilometara koje obuhvaća Mursko Središće, Peklenicu, Križovec i Vratišinec. Uvijek znam što želim snimiti, koju vrstu ptica pa se za svaku priliku posebno pripremam. U to je uključena izrada čeke i postavljanje mamaca. Kada stignem na odabranu lokaciju sastavim opremu (fotoaparat, objektive, stalak) i čekam satima da bih snimio dobru fotografiju. Nikada ne ostajem kraće od 5-6 sati, ali sve to nadoknađuje zadovoljstvo i veselje, možda zbog samo jedne uspješne fotografije. Da bih snimio vodomara trebalo mi je tri tjedna. Na kraju sam ga „uhvatio“ pomoću mamca u obliku plastične boce u koju sam stavio malo šrota.
Nemam vrhunsku profesionalnu fotografsku opremu jer je ona vrlo skupa, ali zato iz ove koju posjedujem izvlačim maksimum. Fotografije ne obrađujem u fotoshopu već su one onakve kakve su snimljene. Razmišljam o nabavci teleskopa s kojim bi se puno više „približio motivu“ i tako dobio još bolje snimke. Fasciniran sam našom međimurskom prirodom, bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta i ne žalim truda ni vremena kako bih zabilježio bar jedan dio ovog raja za koji mnogi ni ne znaju da postoji. Sve ovo me jednostavno odmara i smiruje i riječima ne mogu opisati zadovoljstvo koje time dobivam.
Do odlaska u mirovinu želio bih snimiti sve ptice na ovom našem području, a onda to katalogizirati i objaviti u nekoj knjizi. No dotle ima još puno vremena i za mene mnogo posla jer evidentiranje i fotografiranje prirodnog bogatstva koje imamo zahtjeva strpljiv višegodišnji rad. Do sada se nikome nisam obratio za financijsku pomoć, ali se nadam da će i ona s vremenom doći pogotovo kada će sve ovo trebati pretočiti u konkretan projekt.“
Ne sumnjamo da će se Vinacove želje ostvariti, jer poznavajući ga, sigurni smo da on od ovoga neće odustati dok sve ptice ne budu „između korica“ što će biti veliki i neprocijenljivi doprinos, kako Međimurju tako i međimurskom turizmu.
(R. Tomanić)
