07.09.2014 18:11 Selnica | Piše: sh
Uz prijateljevu podršku, Velimir Borko iz Selnice, poznatiji pod nadimkom Veljko ili Veljo, pronašao je lijek u glazbi nakon dijagnosticirane bolesti i patentirao MIDI harmoniku.
Strast za glazbom usađena je Velimiru Borku, poznatijim pod nadimkom Veljo, već od malena. Rođen je u obitelji glazbenika. Otac mu je svirao gitaru i imao bend s kojim je hodao po vjenčanjima. Njegova starija braća također su se bavila glazbom. Kao maleni dječak dobio je od oca na poklon harmoniku. Otac mu je rekao: – Ne možemo svi biti gitaristi. Ti ćeš svirati harmoniku.
Tako je Velimir Borko zakoračio u svijet glazbe. Profesionalno se bavio njome 35 godina. Svijet mu se preokrenuo kada je saznao za Parkinsonovu bolest prije navršene pedesete godine. Nakon dijagnosticirane bolesti Velimir Borko više nije mogao raditi pa je otišao u mirovinu. U vrlo lošem stanju pronašao ga je prijatelj Ivan Bestijanić koji mu je dao moralnu podršku i zbog kojeg je i dalje ostao u svijetu glazbe. U svojoj prvoj glazbenoj ljubavi, harmonici, pronašao je utočište i patentirao MIDI harmoniku pod nazivom EKO Borko. Iako ne može više svirati cijeli dan i noć kao nekada, voli kad se okupi sa starim prijateljima i kad zajedno zasviraju za svoju dušu. Ponekad s njima zasvira na rođendanima poznanika, a surađuje i s HKUD-om iz Ljubljane.
Od malih nogu uz glazbu
– Interesantna je jedna stvar. Ne sjećam se kad sam prohodao, ali se sjećam kad mi je otac donio doma harmoniku i rekao ti ćeš nju svirati.- prisjetio se Veljko. Vježbati ga nikad nitko nije tjerao i sve je naučio sam. Poduke mu je davala majka koja ga je slušala kako svira i pri tome ispravljala. Na dan je svirao po tri do četiri sata na zamišljenoj pozornici. Prva pjesma koju je naučio zvala se Sunce je zašlo za visoke planine.
Velimir Borko išao je s ocem svirati po vjenčanjima već kad je imao 10-11 godina. – Njegov harmonikaš iz benda bio je zaposlen čovjek pa nije mogao odsvirati cijelo vjenčanje. Tada su vjenčanja trajala po nekoliko dana i često su bila u tjednu kad se radilo. Kako je taj čovjek išao raditi u Ljutomer, morao je odspavati bar tri-četiri sata prije posla. Tu sam nastupio ja s harmonikom i mijenjao ga. – rekao je Veljko. Na to je dodao kako se sjeća kako je znao samo dva do tri dura pa je često otac vikao na njega i govorio mu sviraj ovo, sviraj ono, a on nije imao pojma o čemu se radi.
U virtualnim instrumentima pronašao se nakon dijagnoze
Velimir Borko svirao je aktivno sve do postavljene dijagnoze. Jednom prilikom kad ga je posjetio prijatelj Ivo, Ivan Bestijanić, nalazio se u vrlo lošem stanju. Desna ruka mu nije bila pokretljiva, a s lijevom je učio jesti. Na sreću, u to je vrijeme Velimir Borko došao do jedne liječnice iz Zagreba koja mu je pomogla s lijekovima, ali sve to trebalo pokrenuti. Tu je nastupio Bestijanić koji mu je rekao neka za početak proba s harmonikom i da se dođe malo družiti s prijateljima. Nakon puno vježbe i truda uspjelo je. Na početku je svirao samo akorde. No, kako je više puta isprobavao i bio uporan na kraju se isplatio trud. – Valjda je podsvjesno ruka radila svoje. Ako sam gledao u tipke kad sam svirao, zabunio sam se. Primjerice, kad sam svirao polku i valcer bez gledanja u desnu ruku, svirao sam bez problema. Pokreti su ostali u glavi nakon 35 godina sviranja.- kazao je Borko.
Višak vremena u mirovini Borko je korisno iskoristi i patentirao takozvanu MIDI harmoniku. S MIDI-om se mogu prenositi informacije, a na njemu postoji 16 kanala i 128 radnih jedinica. -Moja MIDI harmonika je zapravo MIDI kontroler u obliku harmonike. Pomoću nje mogu se svirati svi instrumenti i imitirati svi zvukovi iz prirode.- objasnio nam je Velimir Borko. Ili pojednostavljeno, ovaj patent je neka vrsta manipulacije glazbom preko harmonike spojene na laptop, a MIDI je engleska skraćenica za Musical Instrument Digital Interface. – Svakoj tipki na harmonici ja mogu dati funkciju da mi zasvira ton koji joj ja zadam. Ako vas sad snimim kako pjevate, napravim od toga sampler i ubacim to u program, tada će se taj vaš glas čuti kada pritisnem tipku na koju sam ga prethodno stavio.- objasnio je Borko.
Borko koristi MIDI kao instrument i kao prenosioca podataka i u tome je razlika između drugih MIDI harmonika i njegove. Ovo nije prva takva harmonika koju je netko konstruirao, Ono što je bitno kod ovoga je da ostali imaju drugi sistem. Nakon objašnjenja što je to zapravo MIDI harmonika, Borko nam je u svom tonskom studio, smještenog u garaži pored kuće, pokazao kako to zvuči u živo. Tako smo mogli čuti preko harmonike zvukove tamburice, pjev ptica i mnoge druge. Borko je zasvirao neke od meksičkih pjesama te pjesmu Olivera Dragojevića Bit ću tvoj.
Vrhunac glazbene karijere
-Ja sam s MIDI harmonikom ostvario sve što sam sanjao. Radio sam na njoj preko dvije godine. Teško je reći kakvo sam zadovoljstvo doživio kad sam prvi put odsvirao na MIDI harmonici bas gitaru.-kazao nam je oduševljeno Borko. U glavi je imao viziju kako bi cijeli patent trebao izgledati, no više puta je harmoniku sastavio pa je opet rastavio sve dok nije bio u potpunosti zadovoljan svojim izumom. –Moja je žena više puta znala reći da nisam normalan. Pa malo prije si imao sve složeno i rekao da je gotovo, a sad opet imaš sve rastavljeno.- prepričao je Borko sa smiješkom na licu i dodao kako je postelja, u sobi u kojoj je tada boravio, često bila puna dijelova harmonike koju je sastavljao.
Često pitanje koje poznanici postavljaju Velimiru glasi: Jesi li prijavio patent? S time se ne opterećuje previše jer je harmoniku napravio pod firmom EKO Borko koja je registrirana na Varaždinskom sudu. – Čim je ona pod imenom te firme ona je već na neki način zaštićena i nitko drugi je ne može koristiti i zna se što je EKO Borko harmonika.- odgovorio je na pitanje Borko.
Na kraju razgovora Velimir Borko otkrio nam je tajnu svog uspjeha. -Da bi netko bio odličan glazbenik za to mora imati neku žilicu. To jednostavno mora biti u krvi.- naglasio je Borko.
(članak prenosimo iz Međimurskih novina, http://www.mnovine.hr)