Oni koji nešto znaju o američkom Divljem zapadu, pogotovo oni koji su odrasli na kaubojskim stripovima i filmovima, sjećaju se sljedećeg.
U stereotipnom prikazu ovog povijesnog razdoblja glavni likovi su uz Indijance i konjicu bili banditi i šerifi. Banditi su bili zli te su maskirani pljačkali poštanske kočije, banke, vlakove… Nakon tog razbojničkog čina šerif sa svojim suradnicima pokreće potjeru za negativcima ne bi li ih uhvatio.
Kazna je bila vješanje ili linčovanje. Kakva je razlika? Danas su pljačkaši ugledni građani, političari, pa čak i neki predsjednici Vlade, a kazna im je suđenje do smrti.
Danas, nekih 200 godina kasnije, što se tiče maskiranja, uloge su se promijenile. Sada su pozitivci oni maskirani, a negativci svi nemaskirani koje love Covid šerifi. No nije to jedini obrat. Nepošteni su pošteni, lopovi su časni ljudi, pljačka građana je ozakonjena, pokoravanje jednoumlju Svjetske Vlade se sada zove demokracija itd.
Saloon je na Divljem zapadu bio naziv za kafić. Svaki gradić imao je bar jedan. U njima su se odigrale neke od najpoznatijih povijesnih scena, radno vrijeme nije bilo ograničeno. Danas se kafići zatvaraju, a nas zatvaraju u naše domove. Socijalno druženje svedeno je na obitelj, ukoliko netko nije zaražen ili u samoizolaciji.
Na Divljem zapadu na slobodnim izborima birao se gradonačelnik i šerif koji su isti dan stupili na dužnost. Nakon nedavnih slobodnih izbora u najjačoj zemlji na svijetu ni nakon mjesec dana od njihovog održavanja, ne zna se tko je predsjedik. Pljušte optužbe o krađi, namiještanju, prevari…
Ipak ima i nekih sličnosti. Na Divlji zapad tada su hrlili ljudi željni posla i brzog bogaćenja, a danas na Mirni zapad hrle izbjeglice i ljudi također željni posla, ali ne i brzog bogaćenja, jer su oni tamo ipak malo bolje plaćeni od robova na Divljem zapadu, ali puno bolje nego u svojoj zemlji.
Na Divljem zapadu živjeli su i Indijanci. Njih su zbog zemlje skoro iskorijenili i pozatvarali u rezervate. Danas su Indijanci neki drugi, a jedina im je krivnja što u svojoj zemlji imaju velike količine nafte.
Divlji zapad je „prohujao s vihorom“, ali ipak, tada je lopov bio lopov, ubojica je bio ubojica, ljudi su bili stvarno slobodni i njima nije upravljao neki Stožer.
Kada bi dalje nabrajali ovaj tekst pretvorio bi se u kilometarski članak, pa nam ostaje da samo konstatiramo: Prema nama se danas, u svijetu legalno izabrani banditi, ponašaju kao da smo MI BANDITI S DIVLJEG ZAPADA!
(R. Tomanić, foto: ilustracija)
