SREDIŠĆANSKU MURSKU ALKU U TAČKAMA KOPIRALI U DUVANJSKOM SELU LUG

I duvanjsko selo Lug ima Alku. Doduše, nije stara 298 godina kao Sinjska, nego tek tri godine, ne trči se na konjima, nego s karijolama, i kopljem ne gađaju kršni momci, nego žene.
− Sve je počelo prije nekoliko godina, kad smo uspostavili jače veze s rodijacima u Poljicima, odakle smo se doselili u Lug početkom 19. stoljeća − kaže Bariša Stanić, novoizabrani seoski knez. 

Iz sela Zvečanje ovamo su došla četiri brata Stanića, pa se i danas po njima dijelimo na Antiće, Brkiće − po jednom kojega su zvali Brko, Mijiće i Šoljke po nekoj prababi Šoljuši. Prve smo godine imali seoski dernek i natjecanje u seoskim sportovima, a onda smo ga obogatili Alkom i izborom seoskoga kneza. Seoski knez je sudac Duvanjski Stanići pronašli su u Zvečanjama obiteljski grb i Statut Poljičke republike, pa na ovoj Gospojinskoj fešti ujedno biraju seoskoga kneza. Do sada su tu časnu dužnost obnašali Ante Stanić Sekul, Jozo Stanić Cajo i Mate Križanac. 
− Seoski knez ujedno je vrhovni sudac − kaže Ivan Protuđer Noga, jedan od organizatora Alke. 

− Kod nas nema sudskih parnica zbog mrginja, krađe kokoša ili pršuta i drugih delikata. 

Pošto u selu uz četiri loze Stanića žive Križanci, Bagarići, Kovče i Protuđeri, biramo pet malih knezova. Jedan je ispred ostalih. Oni biraju velikog kneza. A da to pošteno radimo, pokazuje primjer da prošlogodišnji veliki knez nije bio Stanić, nego Mate Križanac. U Juričevu docu, niže groblja Vučkovine, koji se nekada zvao Vučkovića dolac jer su tu živjeli preci sinjskih Vučkovića, stiglo malo i veliko, staro i nejako. Najviše ih je pristiglo iz Austrije i Njemačke, gdje rade, a Martin i Marija Kovčo došli su iz Australije. Na ledini razapeto uže s alkom, a pri brdu tridesetak kolica koje alkari timare i podmazuju. Propozicije kažu da muževi voze kolica u kojima su žene alkarice s kopljem u ruci. Kada sam pored jednih tački vidio Stipu Stanića Guzu s njegovih 150 kila, odmah sam počeo navijati za njega i njegovu alkaricu Anitu. I poče natjecanje. 

− Alkarica Mara s konjem Doratom… u sridu! − viče voditelj Noga s razglasa na opće oduševljenje. 

Nekada je svaki domaćin u Lugu imao konja ili dva. Ali uništila ih Njemačka, gdje su Lužani konjske cugle zamijenili ručkama na kolicima. I to njemačkima. Jedna anegdota kaže da je susjed tražio od Ćipe karijolu prilikom betoniranja deke na kući. A Ćipa mu kazao kako on ne da karijolu bez sebe. Pa je cijeli dan vozio svoja kolica puna betona zbog straha da mu ih “kakva budala” ne bi pokvarila. 
− A žene su tada preuzele vlast i novčanike − kaže Noga. 
− Zato se naši ljudi ne ljute, pa su u Alki dobrovoljno uzeli ulogu konja koji voze svoje žene alkarice. 

Moj favorit Guza dospio je do finala, gdje ga je pobijedio par Ilija Stanić i zet mu Tomo iz Šujice. 
− Ilijina je žena trudna, a statut dopušta da je u tom slučaju može zamijeniti muž kao alkar − kaže Noga. 
− Kao i u slučaju da muž nije došao izvana zbog posla. Onda žene mogu u tuđu karijolu. 

A ulogu konja, hoću kazati vozača kolica u slučaju Ilija, preuzeo je zet Tomo iz Šujice. 
− Ko nema zeta, nema ni magareta − dobacuje netko.
− Tomo je pametno uradio, napridova od magarca do konja − komentira treći. 
− A šta ako Tomo više voli šuru nego ženu? Nećemo gejeve! − viče četvrti uz opći smijeh. 

Lužani su se dosjetili neobičnom načinu prikupljanja novca za ovu feštu gdje je sve besplatno, ne samo za sudionike Alke, nego i za goste. Ne ledinu stave stap u koji sponzori ubacuju novac. http://m.slobodnadalmacija.hr/