Branko Žganec poznati središćanski poduzetnik u životu je prošao puno teških i lijepih trenutaka , a posljednji događaji u njegovom životu ponukali su nas da ga posjetimo u njegovom domu i porazgovaramo o njima. Naime, Branko je u zadnje vrijeme živio pod teškim pritiskom bolesnog čovjeka . Prije pet godina saznao je nakon pregleda na koji pošao zbog čestog i lakog umaranja da ima prošireno srce te izumiranje samog srčanog mišića . Snimanjima i pregledima kod poznatog čakovečkog kardiologa dr. Ostričkog saznao je da jedina pomoć koja mu preostaje transplatacija srca .
Sve je krenulo redovnim putem preko dr.Ostričkog i njegovog tima koji je uspostavio vezu sa dr. Udovičićem iz KC Dubrava. U 11.mjesecu 2013. godine Branko je zaprimljen u Dubravu na pred transplantacijsku obradu gdje je proveo mjesec dana. Nakon puno pregleda i svih kompletnih nalaza komisija je donijela odluku da su ispunjeni svi uvjeti, te je Branko stavljen na Europsku transplantacijsku listu. Sva sreća je bila ta, kaže Branko, što su svi ostali organi bili zdravi jer da nisu na listu sigurno ne bi došao.
Vrativši se iz bolnice osjećao se dobro, radio koliko je mogao, te u svakom trenutku morao biti dostupan u slučaju da se pronađe donator . Teška je to moralna dvojba, kaže Branko, kada znaš da netko mora umrijeti da bi ti nastavio svoj život. Zato su uz fizičke veoma bitne bile i psihičke pripreme kroz koje je prolazio za vrijeme boravka u KC Dubrava. Još i danas kada je veliki dio iza njega, Branko često o tome razmišlja.U svemu tome velika mu je potpora supruga Štefica kao i djeca koji su cijelo vrijeme bili uz njega i hrabrili ga u teškim trenucima koji su bili pred njim.
I kada je najmanje očekivao stigao je poziv iz Zagreba. Naime za vrijeme Ljeta uz Muru u nedjelju za vrijeme održavanja Gradskog kotlića, stigao je poziv i u Zagreb se trebalo javiti u najkraćem vremenu. Za dva sata Branko je već bio u bolnici Dubrava gdje su odmah započeli sa fizičkim i psihičkim pripremama za samu operaciju.
Doc.dr. Rudež , dr. Barić , dr. Planinca sa anestiolozima i sestrama bili su tima kojima je Branko stavio svoj život u ruke i u koje je imao neograničeno povjerenje što se na kraju pokazalo kao nešto prekrasno.Sama operacija trajala je skoro 7,5 sati, započela je u 11 sati navečer i trajala je sve od 6,20 sati ujutro . Od ponedjeljka do petka trajalo je narkozno stanje i po riječima Branka bio je u polusvjesnom stanju. Supruga Štefica objasnila nam je da je za to vrijeme Branko bio dosta agresivan i prema sebi kao i prema svima koji su ga okruživali. To je nešto što je u takvoj situaciji normalno, rekli su doktori, jer radi se o privremenom oštećenju mozga zbog duge narkoze , ali se on postepeno stabilizira. Nakon povratka sa operacije Branko je 5 dana proveo na intenzivnoj njezi, 9 dana u strogoj izolaciji i 7 u blažoj. Radi se o tome da Branko nikako nije smio doći u doticaj sa nikakvom infekcijom, te je cijelo to vrijeme morao provesti u vrlo sterilnim uvjetima tako da i danas još uvijek nosi masku kako bi se sačuvao od mogućih infekcija.
Danas 5. tjedan nakon ove teške i složene operacije Branko se osjeća odlično. Organizam je prihvatio novi organ kao da je oduvijek bio tu i nadamo se da će tako biti i dalje.
Velika zahvala svima počev od čakovečkog tima na čelu sa dr.Ostričkim liječnicima i ekipi zagrebačke Dubrave na čelu sa dr. Rudežom , a posebna hvala nažalost, donatoru koji me ne čuje i koji je dao svoj život kako bih ja živio. O donatoru znam jedino to da je iz koprivničkog područja te da je imao 43 godine. Zahvala svim prijateljima koji su me posjetili u bolnici , koji su se javili putem mobitela , a i koji su me posjetili kod kuće.
Supruga Štefica htjela se posebno javno zahvaliti jednoj osobi koja im je neizmjerno pomogla , a to je Marina Rajf koja je skoro svakodnevno bila na putu za Zagreb zajedno s njom, normalno ne želeći ništa manje zahvaliti svim prijateljima i prijateljicama koji su im bili ogromna moralna podrška.
Branko već polako radi poslove oko svoje firme, normalno one koji su fizički manje zahtjevni . Ispričali smo vam ovu ljudsku priču koja je završila sretno za Branka kao prve osobe u našem mjestu sa presađenim srcem u nadi da će takvih zahvata biti potrebno što manje , ali ako budu potrebni da završe na ovakav način. Poželimo za kraj Branku još dug , sretan i zdrav život .
Nadamo se da nismo ništa važno izostavili u ovoj lijepoj ljudskoj priči , a ako jesmo ispričavamo se i svakako ćemo ispraviti bude li potrebno.
(tekst i foto Z. Rihtarec)
