Grijeh je već postojao kada je materijalni svijet stvoren. Bog ne stvara materijalni svijet prije pada u grijeh. Bog ga je stvorio kada je pobuna u duhovnom svijetu već postojala. To je dobro znati jer daje dublji smisao našeg postojanja. Ako smo mi samo mnoge stvari koje je Bog stvorio, imamo značaj jer imamo stvoritelja, a ne kao u evoluciji gdje je sve slučajno. Stvoreni smo u specijalnim uslovima postojanja grijeha i zbog toga imamo posebnu svrhu.
Kada je postojala pobuna na Nebu, a pobunila se trećina anđela koji su stali na stranu Lucifera jer su htjeli da se po pravima izjednače sa samim Bogom. Dakle, htjeli su da stvoritelj i stvorenja budu isti. Međutim na Nebu se zna red i Bog jedini ima pravo da donosi zakone i presude. Bog tada nije završio pobunu jednostavnim uništenjem pobunjenika jer bi to bilo protiv principa savršene ljubavi koju On ima i slobede koju je dao čovjeku, a time i palim anđelima. Tako su pali anđeli imali slobodu da pogriješe koju im je dao sam Bog. Svojim stvorenjima dao je slobodu izbora. Međutim ta sloboda izbora nosi sa sobom određene posljedice. Bog je jasno rekao da je plaća za grijeh smrt. Tko pogriješi ne postoji druga kazna osim smrti.
Kaznu nad palim anđelima nije izvršio odmah jer je htio pokazati da je princip neposlušnosti Bogu, zapravo princip samouništenja. Drugim riječima On ih nije morao sam uništiti jer će to učiniti oni sami. To vidimo i na Zemlji gdje griješnici sami uništavaju svijet u kojem živimo. Mi sami jedni druge ubijamo, ratovi se neprestalno vode kao ovaj sad u Ukrajini. Da li bi mogli to da spriječimo? Mogli bi ako bi svi ljudi imali promjenu srca. Mogli bi svi reći da neće da uzmu pušku, no uvijek ima onih koji hoće da uzmu pušku pa su napadnuti prisiljeni da to isto učine.
Bog je za pale anđele izbačene s Neba stvorio materijalni svijet na kome će privremeno provoditi i iznositi svoju politiku. Zato Bog nije završio pobunu, dapače dao im je šansu za njihovu politiku, da pokažu kakva je ona, a drugi anđeli koji su ostali vjerni Bogu s Neba to promatraju.
Ali pri tome i Adam i Eva imali su slobodnu volju jer grijeh je već postojao kada su oni stvoreni. Bog im je dao izbor da izaberu između Drva dobra i zla i Drva života. Oni su bili bezgrješni, ali su slobodnom voljom mogli da izaberu jer su bili stvoreni kao odrasla racionalna bića s ineligencijom mnogostruko većom od nas. Oni su izabrali da se povinuju silama zla koja od tada legimno vladaju svijetom. Sotona legitimno vlada Zemljom zato jer su Zemljani dobrovoljno prihvatili da mu služe. Naravno, dolaze nove generacije i sve one imaju priliku da naprave izbor između Sotone ili Boga. Sve je to razlog za sve što se događa, a drugi razlog je da je u tom čitavom prcesu Bog pokazao plan spasenja u kome je čovjek izuzetno važan. Bog će svakako na kraju uništiti zlo, a ljudi koji ga izaberu imati će kosmičku ulogu da budu svjedoci živog Boga na ovoj Zemlji. Kako? Našim životima, našim djelovanjem, našim prihvatanjem Božjeg zakona i Božjeg karaktera.
I tu nije kraj, nego je Bog kazao kada su ljudi pali u grijeh, da će žena rađati s mukom, ali će sjeme žene buduće generacije, stati na glavu zmiji koja će napadati. Drugim riječima zato nam je čitava povijest borba između dobra i zla. Nije to borba ove države protiv one države, ovog političkog sustava protiv onog političkog sustava, već je u suštini borba između dobra i zla. Svi ratovi su takvi. Uloga žene u tome je bila da rodi spasitelja. Dakle Bog postaje jedan od nas i na sebe preuzima ljudsku prirodu da bude drugi Adam i da pobijedi Sotonu. Čovjek ne može da pobijedi Sotonu na bojnom polju jer smo suviše slabi, ali možemo da ga pobijedimo u svom životu s Božjom pomoći s izgrađivanjem karaktera. I to je ta prednost koju nam je Bog dao i zato ne trebamo predbacivati Bogu zašto sam rođen u ovakvim vremenima, u ovom strašnom svijetu itd., jer je to velika čast. Bog nam je dao priliku da budemo aktivni učesnici plana spasenja i ne samo to nego nam se približio do te mjere da je sam na sebe preuzeo ljudsku prirodu u liku Isusa Krista i time smo mi ljudi postali fizički rod samom Bogu. Drugim riječima, ono što je Sotona želio da se izjednači sa samim Bogom nije problem jer je Bog istu čast dao i čovjeku. Isus je kazao „ne nazivam vas slugama nego mojim prijateljima“. Mi smo slaba stvorenja, no Isus je opet rekao da ćemo sjediti s njim na prijestolju.
Dakle sve ono što je Lucifer želio, da se izjednači s Bogom, to će Bog dati čovjeku, ali ne da se mi izjenačimo s njim, nego da znamo gdje nam je mjesto. Bog nema ništa protiv da daje takvu čast svojem stvorenju, međutim to stvorenje mora i dalje znati tko je Bog, a tko je čovjek. Problem nije bio što je Lucifer želio da sjedi na Božjem prijestolju, nego u tome što je htio da uzurpira vlast od Boga.
Bog će dakle dati spašenima da sjednu na njegovo prijestolje, jer oni ne uzurpiraju Njegovu vlast.
prof. dr. Tomislav Terzin
pripremio: R. Tomanić