Ljeto uz Muru konačno je dobilo svoju rock večer, večer koja je jučer okupila samo probrane znalce jer su sardine iz Magazina ostale u konzervi. I bolje je tako jer ono što su pružili Kula i Joe And The Rhythm Boys nije za svačije uši već za one kojima je rock stil i filozofija života s kojom nema kompromisa ni oportunizma izraženog u štovanju pomodarskih trendova kuruznog zvuka. Kula je svirala tako žestoko i glasno da su pocrkali svi komarci preostali nakon genocidnog Srpakovog zaprašivanja pa više nikome neće piti krv.
Sve je krenulo u 21 sat kada su rockabilly ritmovima gosti iz Slovenije Joe And The Rhythm Boysi počeli zagrijavati publiku. Bend je nastao u Mariboru 2007. godine, a čine ga Murko Gorazd (gitara), Primož Brumen (kontrabas) Aleš Pogorevčnik (bubnjevi) i Josip Segedi (vokal i akustična gitara). Njihova glazba predstavlja mješavinu rock n rolla, countryja i hillbillya. Većina repertoara, iako imaju i vlastite pjesme, sastavljena je od numera Hanka Williamsa, Johnny Casha i još nekih izvođača iz 1950-tih godina prošlog stoljeća. U sat vremena koliko su svirali ostavili su upečatljiv dojam prožet nostalgijom za prošlim vremenima kada je život bio jednostavniji, veseliji i svakako zabavniji. Odradili su Janezi poštenu dionicu, besprijekorno i znalački na čemu su na kraju nagrađeni velikim aplauzom i ovacijama publike.
Nakon kraće stanke na scenu izlaze Bojan Križan, Damir Hodić, Oliver Novak i Robert Lisjak, predstavnici ugrožene vrste rokera okupljeni u bendu Kula. No dok je njih i njima sličnih nepotkupljivih idealista za rock n roll nema opasnosti od izumiranja, već svakim nastupom, zajedno sa vjernom publikom dokazuju „da nas još ima.“ Kula je poznati međimurski i hrvatski sastav koji je nedavno obilježio 10-godišnjicu sviranja hard rocka, a najpoznatiji su po obradama pjesama legendarnih Led Zeppelina koji su i jučer bili okosnica izvedenog repertoara. Svirala je Kula više od dva sata, bez prestanka i bez jedne pauze, brzo i žestoko. Njihove izvedbe Whole Lotta Love, No Quarter, a pogotovo Stairway to Heaven koju su izveli za kraj, ostavljale su prisutne bez daha. Ovakvog sviranja ne bi se posramili ni sami Zeppelini koji su u Kuli dobili vjernu kopiju.
Sve u svemu jučer smo prisustvovali izvanrednoj rock večeri prožetoj odličnom svirkom oba benda. Svi su bili izuzetno zadovoljni, kako sami akteri tako i publika koja je došla na svoje i ni po kom pitanju nije ostala razočarana ili zakinuta.
(R. Tomanić)
