Draga Iva!
Nemaš pojma kako si me usrećila svojim javljanjem na Muralistu. Sam Tvoj spomen mog imena, Pero Ščegetavček, ozarilo mi je lice, dušu, a i još nešto što sad ne bi spominjao. Znam da se šališ kako me nijedna nije htjela i Tvoju poruku čitam između redaka. Vjerojatno si u braku pa tako pišeš da Tvoj suprug ne bi shvatio što smo nas dvoje radili po raznim kukuruzima, tavanima, pod mostom, na zidu trafostanice kod autobusne postaje, u drvenoj baraci kod željezničke postaje, u separaciji starih ugljenokopa i na stepenicama milicijske stanice, a danas policijske postaje.
Odmah sam odlučio doći u Središće na Dan mrtvih! To je najprigodniji dan i moramo se naći na groblju. Preporučam da se nađemo kod križnog drveta u 15h. Prepoznat ćeš me po kaputu Tvog dede koji si mi poklonila kad smo se opraštali na željezničkoj stanici. Uz to, u desnoj ruci ću imati debelu svijeću piramidu, one kakve daju za 5 kuna. Prošetat ćemo grobljem, zapaliti svijeće a možemo i sebi odabrati neko grobno mjesto. Volio bi biti pokopan uz Tebe. Smislio sam i epitaph:- Iva i Pero – zaljubljeni i u smrti.
Ukoliko već imaš grobno mjesto u kojem leži Tvoj suprug, meni ne smeta, mogu leći uz Vas. Tako bi nešto uštedio i tim Te novcem odveo na izlet u Hrastinku. Ja već imam iskustvo spavanja između bračnih partnera još iz vremena domovinskog rata, kad me jedan bračni par spasio od mobilizacije, a samim time i od prerane smrti. Čujem da na Hrastinki više nema smetlišta pa bi mogli napraviti jedan zgodan piknik. Ti uzmi dekicu, a ja ću donijeti jeger, kruh i pivo. To moramo dostojno proslaviti.
Shvatio sam Tvoju šalu kako me nijedna nije htjela. Htjele su mene mnoge lijepe žene, samo Ti to ne znaš jer smo živjeli odvojeno. Neke od njih su danas i ministrice. Ljubovao sam s ministricom Ankom Taritaš Mrak, a svojedobno me voljela i Andrea Zlatar Violić. Marina Dropulić je zbog mene završila na psihijatriji, ali ne bih o tome.
Nećeš vjerovati, ali neki dan sam dobio pismo od Kolinde Grabar Kitarović koja mi je napisala sljedeće: – Dragi Pero! Često, kad nemam obaveze oko NATO-a i predsjedničke kampanje, čitam portal Muralist u kojem si Ti vanjski dopisnik. Oprosti što Te ne persiram, ali ovo pismo shvati kao najiskrenije upucavanje. Od Tebe tražim samo diskreciju, jer ovo što ću Ti sad napisati, nikako ne smije doći u ruke kuhanoj nogici, odnosno predsjedniku Josipoviću. Zato pripazi, ne muvaj se oko sumnjivih ljudi, a kad primijetiš da te prati neki čudni lik u dugom kaputu, šeširu i dignutim kragnama, a ruke uvijek drži u džepu i kao da njima nešto stišće znaj da su to njegovi špijuni, a u džepu drže pištolj, odnosno samokres. Nakon što postanem predsjednica, objelodanit ćemo našu vezu a Tebe i Tvoju rodbinu ću uzeti za savjetnike. Molim Te samo da se držiš što dalje od Ive. Nju mogu postaviti za glavnu tajnicu NATO-a, pod uvjetom da zna engleski. Pero, čitajući Tvoje izvještaje, shvatila sam koliko si iskren i koliko neki muškarac može voljeti ženu. Što je sve Tebi Iva radila, kako te vrijeđala, varala Te sa svime što nosi …hm…falos…znaš…to ti je kurac, moj Pero, šikanirala Te i radila budalu od Tebe, a ti si unatoč tome u nju i dalje zaljubljen. Shvatila sam da i ja trebam baš takvog muškarca. Pero, ako želiš, možemo se na Dan mrtvih naći na Mirogoju. Predlažem da to bude u 15h na grobu Ivice Račana jer tamo nikad nikog nema. Oni to ne obilježavaju.
Tvoja Kolinda G.K.-
Draga Iva, sad znaš i odakle mi ideja da se nas dvoje nađemo u Središću u isto vrijeme. Ne želim ja hodati s nikakvom Kolindom. Volim samo Tebe i radujem se našem susretu.
Tvoj Pero
