Autor priče: Đurđica Hlapčić
Nakon poziva zabrinute majke medvjedice Maje – ništa nismo prepustili slučaju!
Istog trenutka pozvali smo Dječji vrtić Vjevericu i zamolili da nam hitno pošalju ŽIREKE u pomoć.
Nakon što su stigli u Srednju školu Čakovec u „Malu bolnicu“, prvenstveno smo razgovarali o Prljeku i Mrljeku. Simona i Katja pročitale su priču o njima. „Ja sam oprao ruke prije jela!“, oglasi se jedan ŽIREK. „I ja!“, poviče drugi. Ali.. medvjedica Maja i djevojčica Nora već dva dana nisu otjerale Prljeka i Mrljeka sa svojih ručica. Sjećate se poziva majke? Medvjedica Maja se razboljela.. Prljek i Mrljek uopće nisu tako dobri! To su zapravo braća i sestre onih dobrih bakterija – zločeste bakterije.
Čuli smo korake.. Maja je ušla tiho i samo sjela u čekaonicu naše „Male bolnice.“
Učenici Srednje škole Čakovec (buduće medicinske sestre/tehničari opće njege i fizioterapeutski tehničari), sa svojim nastavnicama Željkom Ivanušić, Đurđicom Hlapčić i knjižničarkom Bojanom Horvat – ništa nisu mogli učiniti sami. No.. zato su ŽIREKI priskočili u pomoć.
Utješili smo medvjedicu Maju rakavši joj da ćemo biti najnježniji na svijetu. Ona se samo blago nasmiješila.
„Imaš povišenu temperaturu“, reče Simona Maji dok je Katja sa ŽIREKIMA pripremala kadicu s vodom za kupanje – ne bi li joj snizili povišenu tjelesnu temperaturu. Svejedno, temperatura nije padala. „Treba popiti sirup“, predloži jedan od ŽIREKA. Maja posluša, proguta sirup sa žličice i namršti se: „malo je bljakasti“. „Ali isplati se – bit će ti bolje pa ćeš se moći igrati s nama“, reče Simona. „Dobro..“, složi se medvjedica. Svo vrijeme ŽIREKI su ju bodrili držeći njezinu ruku. Krenuli su u ambulantu gdje su ju čekali Deni i Lovro. „Sada ćemo „izvaditi malo krvi iz prstića i žile.““ Maji nije bilo svejedno: „Uf!! Malo pecka!“ Ali! I troje ŽIREKA osjeti strah. Dijana, primijetivši njihovu nelagodu, nježno ih zagrli, objasni da će samo malo zaboljeti, „kao kada upikne komarac“, i vrlo brzo ćemo saznati što je potrebno dalje. Medvjedici Maji ponovno izmjerimo temperaturu i.. bila je sasvim normalna! Vidjelo se to i na njezinu osmjehu. Uspjela nam je mahnuti u zadnji tren jer je žurila s majkom sestri i braći ispričati da je bila hrabra i da su u „Maloj bolnici“ svi tako dobri i nježni te da se nitko ne treba bojati.
Mi smo nastavili naš rad u bolnici na način da smo okupali i oprali zube Štefici i Siniši koji su već tri dana kod nas. Ponovno smo bili nježni i pružali im podršku i želju za strpljenjem. Hvala našoj dr.sc Tanji Rosić, dr. med. dent i Signalu što naši pacijenti imaju mogućnost pravilne higijene zubi. Osim pacijenata, kaladonte i četkice poklonili su i ŽIREKIMA. Također, hvala Eko Međimurju na financijskoj podršci koju smo iskoristili kao ulog u simulacijsku ljudsku ruku i potrošni materijal kako bi što bolje naučili vještine uzorkovanja krvi i sigurno ih primjenjivali na budućim pacijentima.
Bojana i Đurđica ostale su njegovati pacijente, a ŽIREKI su s Tinom, Rebecom, Sarom, Hanom i Emili -svojim tetama pokazali anatomiju čovjekova tijela u kabinetu fizioterapeutskih tehničara. Vodili su ih na poligon, a potom počastili ugodnom masažom.
Zaključili smo da je sasvim normalno da se čovjek katkada razboli i potrebna mu je pomoć zdravstvenih djelatnika. Razlog postojanja „Male bolnice“ je pokazati najmlađima da su zdravstveni djelatnici ljudi koji pomažu potrebitima, a dijagnostičke pretrage služe da se što prije otkrije razlog simptoma i bolesti te pruži pravovremena pomoć.
I da! Imamo medalje za hrabrost, a ukoliko ih želite – čekamo vas!
Pozdravljaju vas učenici Srednje škole Čakovec, smjer: medicinska sestra/tehničar opće njege, fizioterapeutski tehničar, nastavnice Željka Ivanušić i Đurđica Hlapčić (autor priče) i knjižničarka Bojana Horvat.
