Završeni su ljetni praznici te će se danas učenici osnovnih i srednjih škola ponovno naći u školskim klupama gdje će veselo i radosno prepričavati zgode i nezgode koje su doživjeli. Da za neke učenike neće biti tako svjedoče nam Milena Jelenić i Zvonko Horvat. Ovo što ćete sada pročitati možete shvatiti kao strogo provođenje zakona ili kao čisti rasizam koji provode državne službe.
Milena Jelenić je iz Jastrebarskog odakle je pobjegla sa četvero maloljetne djece od nasilnog supruga. On je maltretirao nju i djecu, a prema njenim riječima prijetio nožem i motornom pilom dok je djecu htio prodati. Kada više to zlostavljanje nije mogla podnijeti zajedno sa maloljetnom djecom Ivanom, Mihaelom, Dragicom i Viktorijom uputila se u nepoznato. Što pješke, što švercanjem u vlaku stigli su do Zagreba odakle su došli do Čakovca. Izgubljeni bez ikog svojeg ili poznatog slučajno su naletjeli na Zvonka Horvata, Roma iz Sitnica. Kada je on čuo o čemu se radi ponudio im je smještaj u svojoj kući od 240 kvadrata u kojoj živi sam nakon smrti supruge. Naravno da je Milena to prihvatila i prijavila prebivalište na novoj adresi Mursko Središće, Sitnice 21a.
Nakon toga dobiva posjetu djelatnika Centra za socijalnu skrb iz Jastrebarskog koji su htjeli vidjeti u kakvim uvjetima živi. Milena kaže da su bili zadovoljni te su rekli da djecu neće uzimati niti ih prisiljavati gdje će ići u školu. Zatim odlazi upisati kćer Viktoriju u 5. razred Osnovne Škole u Murskom Središću, gdje ju čeka neugodno iznenađenje. Naime socijalna služba iz Jastrebarskog mijenja mišljenje i šalje školi u Mursko Središće dopis u kojem stoji kako je njenim izvidom , a i izvješćem Centra za socijalnu skrb Čakovec – podružnica Mursko Središće zaključeno da je kod Zvonka Horvata ugrožen razvoj djece te se u skladu sa time pokreće kazneni postupak protiv majke Milene radi izricanja mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.
Također izvješćuju da otac djeteta Ivan Jelenić želi da maloljetna Viktorija nastavi školovanje u Osnovnoj školi Ljubo Babić u Jastrebarskom i da nije suglasan s upisom u Osnovnu školu Mursko Središće. Prema zakonu učenici se u osnovnu školu upisuju na temelju prebivališta, odnosno boravišta koje se može promijeniti jedino uz suglasnost oba roditelja, što ovdje nije slučaj, ili nadležnog Centra za socijalnu skrb. Kako Viktoriji zbog protivljenja oca nije promijenjeno prebivalište ni boravište obvezna je i nadalje, do donošenja sudske odluke, polaziti Osnovnu školu Ljubo Babić u Jastrebarskom. Ukoliko se danas Viktorija ne pojavi u školi u Jastrebarskom socijalna služba će ju uz pomoć policije prisilno odvesti od majke.
Milena i Zvonko odlaze u središćansku policiju koja je po tom pitanju nemoćna jer otac kao i Centar za socijalnu skrb iz Jastrebarskog imaju drugačije mišljenje. Danas su posjetili i socijalnu djelatnicu Alenku Bilić koja im je rekla da je problem u socijalnoj službi u Jastrebarskom koja nije zadovoljna što se smjestila kod jednog Roma u romskom naselju Sitnice i da su djeca Zvonka Horvata u zatvoru.
A što na sve ovo kažu Milena i Zvonko ?
„Kada sam stigla u Čakovec bila sam izgubljena zajedno sa djecom. Sva sreća što smo naišli na Zvonka koji nam je htio pomoći i ponudio svoju kuću za smještaj. Nikad ga nismo gledali kao Roma nego kao velikodušnog čovjeka kojeg je životno iskustvo uputilo da nam pomogne. Kod njega u Sitnicama nam je lijepo, imamo sve što nam treba, a ono najbitnije je da su djeca izuzetno zadovoljna i ni pod koju cijenu se ne žele vraćati u Jastrebarsko. Prijete da će pobjeći u šumu ako socijalna služba dođe po njih da ih odvede u dom. Osim Viktorije tu su još Ivan koji želi upisati srednju školu za kuhara i slastičara u Prelogu, Mihael koji bi trebao pohađati školu za djecu s posebnim potrebama u Čakovcu i maturantica Dragica koja bi zbog trudnoće morala u Prelogu, također u školi za kuhare i slastičare polagati samo razredne ispite. Koliko vidim problem je taj što smo se smjestili kod Roma u romskom naselju što miriše na čisti rasizam. U Sitnicama nemamo nikakve probleme, a svu pravnu i drugu pomoć ponudio nam je predsjednik Mjesnog odbora Milorad Mihanović. Djeca se ni u snu ne žele vratiti nasilnom ocu od kojeg smo pobjegli, a zbog svega sada se mene kazneno prijavljuje. Dobila sam sudski poziv za 24.09. no strah me je otići jer se bojim još uvijek zakonitog muža i njegove obitelji. Želim što prije pokrenuti brakorazvodnu parnicu i zatražiti skrbništvo nad djecom kako bi ova agonija zauvijek i konačno prestala.“ rekla je Milena.
Zvonko je dodao: „Ni trenutak nisam razmišljao kada sam ih pozvao kod sebe. Odmah sam znao da su to pošteni ljudi koji su se našli u gadnoj nevolji i htio sam samo pomoći. Milena i njena djeca kao i zaručnik od Dragice mene su također odlično prihvatili. Dobro nam je zajedno i ovdje imaju sve što im je potrebno. Znam da socijalna služba ima drugačije mišljenje, ali pitam vas da li bi isto tvrdili kada bi se Milena s djecom smjestila kod nekog tko nije rom. Zašto im onda ne ponude smještaj u „sigurnoj kući“ jer su oni žrtve obiteljskog nasilja i zlostavljana, a ne da ih se tjera natrag k onome od kojeg su pobjegli. Nadam se da će se sve ovo dobro završiti i da ćemo nastaviti zajednički život na koji smo se potpuno navikli.“
I što reći na sve to? Zaključke izvedite sami no svakako će biti zanimljivo pratiti ovaj slučaj do kraja, kakav god on bio.
(tekst i foto R. Tomanić)
