„Na mladima svijet ostaje“, rečenica je to sa kojom se često susrećemo. Ni više, ni manje, ali očito da ima neke istine u tome.
Šetajući svojim selom u potrazi za vuzmenkom, pažnju mi je odvuklo najdojmljivije svjetlo, ne ono od vuzmenke, već od disco rasvjete! Pomalo neobično, pa sam odlučila slijediti isto što me odvelo do Društvenog doma u Križovcu. Kako sam ušla, zatekla sam četrdesetak ambicioznih, mladih te vrijednih- kako studenata, tako i učenika, a i onih tek zaposlenih nasmijanih lica. U planu mi je bilo nakratko popričati s njima da bih potvrdila rečenicu s početka članka. No, kako sam odmah na ulazu dobila bambus, „nakratko“ se odužilo ali, nećemo sad o tome…
Naime, u subotu 26.3. održala se zabava Udruge mladih Križovec. Kako su mi rekli, oni se često sastaju, i to već od 2014. godine. Od predstavnika Florijana Vinkovića, Martine Kolarić i Bernarda Horvata dobila sam informaciju da im je želja formalizirati se te postati pravom udrugom na lokalnom području. Štoviše, već rade na tome. Kažu da bi kao udruga voljeli doprinijeti razvoju mjesta i grada te bi voljeli surađivati i sa ostalim udrugama. Kao primjer dali su mi da će na Dan planeta Zemlje pomoći u čišćenju naše okolice. Isto, moramo priznati, rijetko možemo čuti od mlađeg uzrasta. Također, voljeli bi organizirati i turnire, kako od turnira u beli tako do onih nogometnih. Od mjesnog odbora dobili su prostorije Društvenog doma kako bi održali zabavu, a da sa mjesnim odborom drže dobre odnose potvrdio je i predsjednik VMO-a Križovec Marko Strojko koji ih je također posjetio te večeri.
Kažu da su ideju dobili kao jedna mala ekipa te da je njihovo prvo druženje izgledalo kao malo okupljanje uz roštilj. Naime, kako je na taj roštilj svatko pozvao po još nekoliko poznanika, društvo se brzo proširilo, a namirnica ponestalo! Kažu da su čak odjurili zaviriti u škrinje svojih roditelja kako bi svakoga mogli počastiti sa komadom pečenke ili ostalog.
Prije no što sam odlazila zaželjeli su sretan Uskrs meni i svim čitateljima Muralista u nadi da ćemo brzo opet imati materijala da pišemo o njima te da će nas uvjeriti da na mladima zaista svijet ostaje!
(Martina Šoltić)