Naselje spada među najstarija u Međimurju jer se crkva sv. Martina spominje već g.1334. (Sancti Martini in Zredysche). Neki povjesničari, kao Kukuljević, drže da je tu već u rimsko doba postojalo naselje zvano Halicanum kao važna postaja na rimskoj cesti Poetovio (Ptuj) – Carnuntum (Petronell između Beča i Bratislave). Cestu je gradila rimska legija XV APOLLINARIS u 1. stoljeću na prapovijesnoj trasi jantarskog puta i vodila je iz Ptuja preko Slovenskih gorica, da bi na ovom mjestu prelazila Muru (Halicanum) i kroz Szombatheli (Savaria) vodila do Petronella na Dunavu (Carnuntum). Neki povjesničari tvrde da je Halicanum bio na mjestu Sv. Martina na Muri a drugi opet na mjestu današnje Lendave. Zato se za prvi spomen uzima popis župa iz 1334. godine. Kao važno trgovište spominje se u povijesnim listinama 1477. godine. Nezna se kakvo je zlo zadesilo mjesto 1501. godine, jer se do tada još mjesto spominje kao župa, da bi u kasnijim vizitacijamo spadalo župi Selnica. Godine 1650. mjesto nalazimo pod nazivom Mura Zerdahel. U kanonskim vizitacijama 1660. godine spominje se da je u mjestu kapela svetog Martina, da bi se 1716. g. prvi put spominjala kapela sv. Ladislava. Veću obnovu ta je kapela doživjela 1820. godine, kao župna crkva Marije Kraljice i Svetog Ladislava. Isprva je to bila građevina u gotskom stilu, uz Muru, no prema vizitatorovim zapisima stradala je u poplavi 1690., pa je izgrađena nova, podalje od rijeke, na uzvisini (uz cestu prema Sv. Martinu). Inventar današnje crkve spominje se u 18. stoljeću; u crkvi su tri oltara u stilu kasnog baroka. Župa je 1660. pripojena župi Selnica, status župe vraćen je tek 15. kolovoza 1946. Crkva je sada posvećena sv. Ladislavu Kralju i Stjepanu tj. danas nosi naziv crkva Kraljice Marije i Svetog Ladislava.
Da je Mursko Središće već otprije imalo funkciju centralnog naselja svjedoči podatak iz 1477. da, naime, u Međimurju postoje četiri varoši: Čakovec, Nedelišće, Prelog i Mursko Središće. 1660. godine u mjestu je 51 gospodarstvo, a 1771. ima 59 kuća i 412 stanovnika. Tijekom prošlog stoljeća mjesto se razvijalo polako, ali bez većih stagnacija. Tako je 1802. godine tu živjelo 586 žitelja, dok ih je prema popisu iz 1857. godine bilo već 938 u 138 domaćinstava. Na prelazu između dva stoljeća tu je već živjelo 1420 ljudi.
Početkom ovog stoljeća mjesto se naglo razvija, ponajviše zahvaljujući cesti i željezničkoj pruzi Čakovec – Lendava, izgrađenoj 1889. godine, ali i eksploataciji nafte: već 1850 počinje eksploatacija u obližnjoj Selnici i Peklenici, pa je tako do 1918. u Peklenici proizvedeno 1.000 tona, a u Selnici čak 5.900 tona nafte. To je pospješilo i izgradnju naftovoda Selnica – Mursko Središće 1901. godine, prvog u ovom dijelu Europe.
Nakon 1. svjetskog rata počinje eksploatacija ugljena. Isprva je to bilo u Peklenici, a onda i na području Murskog Središća (vizivoda). Godine 1925. započeli su radovi na otvaranju prve jame u Međimurju – Hrastinka 1. Kako u Međimurju nije bilo kvalificiranih rudara, oni su dovedeni iz Slovenije. Iskorištavanjem ugljena bavilo se poduzeće “Kraljić i Majhen” koje je 1946. godine prešlo pod državnu upravu kada su osnovani “Međimurski ugljenokopi”. Od svog osnivanja do zatvaranja 1972 godine iskopano je 4.593.961 tona ugljena ili prosječno 157.626 tona godišnje. Tijekom svoga postojanja rudnici su bili nositelji gospodarskog razvitka ne samo Murskog Središća, nego i ovog dijela Međimurja. Danas su od rudnika ostali navozi jalovine – “halde”, spomenik rudaru u centru mjesta, te imena bivšem kinu, nogometnom i košarkaškom klubu – “RUDAR”.
Tekst prenosimo sa službene gradske web stranice.
