Dugo očekivani vikend mještani Selnice, a i nekolicina njih iz susjedne općine Sv. Martin na Muri, jedva su dočekali. U ranim jutarnjim satima, 13. listopada, krenuli su putem Zrina. Vrijeme je bilo odlično. Načelnik, Ervin Vičević, u Zrinu iscrpno je prepričao povijest tog sada, nažalost, nenaseljenog mjesta:
„Nalazimo se na jednom od mjesta stradanja hrvatskog naroda kojih, nažalost, ima previše i nikad sve žrtve neće biti dostojanstveno sahranjene. Kroz povijest hrvatski narod trpio je zločine, ali oni koji su se događali za vrijeme Drugog svjetskog rata pokazali su da je hrvatski narod bio izvrgnut zvjerskim mučenjima i likvidacijama bez ikakvog suda, a samo iz jednog razloga, a to je što su bili Hrvati.Prvi pisani izvor o gradu Zrinu seže u daleku 1295. godinu. Zrin je bio utvrda koja je promijenila niz posjednika, a nama najzanimljiviji, svakako, su Zrinski. Međimurje slovi kao županija Zrinskih, a u Čakovcu u parku stoji spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom koji se rodio u ovdje u Zrinu. Ove godine, 8. rujna obilježena je 75. godišnjica stradanja Zrinjana od partizanskog zločina tj. od onih koji sebe rado nazivaju antifašisti. Selo Zrin tijekom Drugog svjetskog rata nalazilo se u okruženju srpskih sela, u njemu nije bilo pripadnika vojske NDH-e. Tog 9. rujna 1943. godine pobijena je trećina stanovnika sela, selo je spaljeno do temelja, a preživjeli stanovnici bili su protjerani s ovog područja. Posebno upada u oči kako je nadnevak pomno izabran jer je upravo hrvatska feudalna vojska, pod vodstvom bana Derenčina na isti dan odnosno, 9. rujna 1493. godine na Krbavskom polju poražena od Turaka. Jedan od poginulih, u toj bitci, bio je i Petar II Zrinski, djed našeg Nikole Šubića Zrinskog. Malo čudno, ali štujemo one koji su pobili ove kojima se dičimo i na njima gradimo brend prepoznatljivosti Međimurja. Zrin je primjer nebrige hrvatskih vlasti prema vlastitim žrtvama, obnova crkve najavljuje se godinama, lani je nešto pokrenuto, ali uvijek vlast ima za sve osim za vlastite žrtve.“
Nakon obilaska ruševne Crkve Marije Magdalene i Utvrde Zrin, mještani su krenuli prema Korenici na ručak. U sklopu restorana Macola pogledali su i mini ZOO vrt u kojem su životinje koje je vlasnik zbrinuo kad su kao mladunčad nastradali od lovaca ili se razboljeli.
Odmorni i siti, mještani su krenuli u Knin, točnije na kninsku tvrđavu. Tamo ih je dočekala kustosica gospođa Zoja Radić, predivna žena koja je mještane provela cijelim prostorom tvrđe, muzejom Oluja i detaljno ih educirala o povijesti i Domovinskom ratu.
U 20:00 sati izletnici su stigli u Vodice, gdje je u prekrasnom hotelu Imperial, dogovoreno noćenje. Slobodno vrijeme iskorišteno je za druženje i šetnju lijepom plažom uz more.
U nedjelju nakon obilnog doručka napustili su hotel Imperial i krenuli prema NP Krka, našem, po mnogobrojnim mišljenjima, najljepšem nacionalnom parku. Posjet je završio vožnjom brodom do Skradina gdje su mještani imali vremena za razgledavanje i odmor.
U 15:00 sati krenuli su putem Pakova sela u Etnoland. Tamo ih je dočekala gazdarica Ana koja je na svojstven način prezentirala njihove običaje. Uz to mještani su uživali u delicijama drniškog kraja, jelima ispod peke i ljepotama krajolika.
Povratak za Selnicu bio je u 17:00 sati, a na odredište se stiglo oko 23:00 sata.
GALERIJA SLIKA: https://drive.google.com/drive/folders/1Yiybjk-vvWMp8VL_s344cEKeLfUW-Oyg?usp=sharing
(E.V. foto OS)
