MILENA PETKOVIĆ, spisateljica i slikarica, rođena je u Čakovcu 27.svibnja 1968.godine.
Živi s obitelji u Murskom Središću.
Po zanimanju je inokorespondent za njemački jezik, ali je bila kratko zaposlena u struci. Posao napušta radi svojih kćeri koje su tada bile male te se posvećuje isključivo njihovom odgoju i volontiranju u raznim udrugama.
Godine 1999., ulaskom u HSLS počinje njezina politička karijera. 2004.godine imenovana je za gradonačelnicu grada Mursko Središće.
Nakon prestanka mandata radila je šest godina na poslovima marketinga u Multimediji Čakovec.
Predsjednica je Likovne republike, udruge sa sjedištem u Svetom Martinu na Muri, koja okuplja umjetnike iz Hrvatske i inozemstva te ima pretenzije postati međunarodnom, unijeti određenu živost u likovnu scenu našega kraja, postaviti se pomalo provokativno spram tradicijskog odnosa u likovnoj umjetnosti.
Članica je Likovnog udruženja donjeg Međimurja sa sjedištem u Prelogu. Petnaest godina bila je predsjednica Društva žena Mursko Središće, udruge koja se bavi humanitarnim aktivnostima te očuvanjem kulturne baštine Međimurja, članica Književnog kruga „Reči rieč“ iz Čakovca, i Književnog kruga Prelog.
Umjetnička biografija:
Likovnim stvaranjem bavi se od djetinjstva, no intenzivnije od 2002. godine, kad se odlučuje više posvetiti slikarstvu. Sudjeluje i vodi humanitarne radionice za djecu, a do sada je sudjelovala na nekoliko desetaka likovnih kolonija u sjevernoj Hrvatskoj, i na par međunarodnih.
Iza nje je preko 20 samostalnih izložbi, kao i niz zajedničkih. Izlaže u Murskom Središću, Prelogu, Čakovcu, Svetom Martinu na Muri, Donjem Vidovcu, Varaždinu, Ludbregu, Zagrebu, Mađarskoj i Italiji.
Izdvajamo najvažnije izložbe:
· Zagreb-1995. godine, Klub Međimuraca i promocija zbirke pjesama“Ushićenje“
· Mađarska-2006. godine, (Lenty)
· Čakovec-2009.godine, zgrada Scheier (slike darovane u humanitarne svrhe udruzi Uoll-za oboljele od leukemije i limfoma)
· Italija-2010.godine-međunarodna izložba (Hrvatska, Njemačka, Italija, Poljska, Mađarska)
Njene slike su većinom nadrealne apstrakcije, ali radi i klasične motive.
Koristi najviše ove tehnike: ulje na platnu, na staklu, suhi pastel, akril, akvarel.
Likovno je opremila zbirku pjesama Ljubice Fleten iz Preloga-Srebrni snovi 2011. Godine, dio njenih radova objavljen je u monografiji Likovne udruge donjeg Međimurja.
Objavila je četiri knjige, tri zbirke pjesama („Ushićenje“1995., „Plavi snovi“1999., „Čarobnica“2006., i jednu knjigu bajkovitih pripovijesti „Čudesne pripovijesti“1996.)
Njeni poetski radovi nalaze se i u Zbornicima Kniževnog kruga „Reči rieč“ iz Čakovca, kao i Književnog kruga Prelog.
Par pjesama prevedeno je na slovenski jezik i nalaze se u jednom slovenskom zborniku.
Iskreno traganje za ljudskim u čovjeku
Slikarica Milena Petković novo je ime među likovnim stvarateljima Međimurja iz Murskog Središća. Intenzivnije se bavi slikarstvom tek nekoliko godina. Za nju kao autoricu posebno je upečatljivo to što je jedna od rijetkih slikarica koja je sposobna na platno prenijeti svoje emocije i svoja sasvim iskrena raspoloženja, pa to postaje i njezin način slikanja.
Likovno, osnovna karakteristika njezinih radova jest nedostatak bilo kakvih uzora što joj je zapravo prednost, jer ne upada u manirizam, te instinktivan i osjetilan način slikanja. Svojim poetičkim darom iskazuje ono nesvjesno, one osjećaje koje joj je donio život te ih nadrealističkom poetikom transpondira u apstrakcije koje uvijek imaju neko životno značenje, no zbog iskrenosti slika, njezine emocije itekako su vidljive ljubiteljima slikarstva.
Njezino je slikarstvo pomalo simboličko i asocijativno, no ne do kraja i apstraktno. Ako se za slikara J. Miroa, klasika dvadesetog stoljeća, govorilo da je zbog gladi postao nadrealist, za Milenu Petković se može reći da je zbog traganja za ljudskim u čovjeku postala nadrealističkom slikaricom.
Pritom kod nje kao autorice moderno ljudsko nije više omeđeno odnosom ljubavi, već nedostatkom ljubavi, a seksualnost više nije tema svijeta, već samo njegova instinktivna spoznaja. Više crni prazni prostori i siluete nego likovi, figuracije Milene Petković svjedoče o prolaznosti neljubavi, o tome da modernom čovjeku vrijeme nepovratno istječe.
Privlačnu snagu njezina slikarstva posebno naglašavaju živahne i radosne boje, crvena kao boja ljubavi i žuta boja misli, u čijem se okviru najčešće odigravaju zamišljeni svjetovi. Poredak boja samosvojno je odredište kojim se postiže princip punine i prigušivanje svih emocija s pripadajućim efektom razornosti, što pridonosi spoznaji. Tako lik čovjeka na križu nije svetački nego svjetovni (iz njezinog ranijeg ciklusa), a na drugoj slici zagrljen, očito ženski lik, umjesto srca ima prazninu.
Reducirajući tako svoje znakove, ona gradi svijet bez lica i bez naličja, kojemu je univerzalnost tek stvarni nedostatak vremena. Ipak, taj nadrealni simbolički svijet pleše i igra se slobodan u svojoj maštovitosti i vezan vrpcom emocija za stvaran svijet, za likovni komentar događaja. Zbog toga su slike Milene Petković veoma različitih motivika ekspresivni emocionalni stavovi dragocjeni u svojoj jednostavnosti.
Izložene slike pripadaju dvijema osnovnim ciklusima koji su nastali zadnjih godina. Prvi bi se ciklus slika s tek naznačenim figuracijama mogao nazvati i traganje za ljudskim i emocijama ljubavi, dok u drugom svojem ciklusu autorica postavlja lirske granice igre između prvog i drugog plana slike. (J. Šimunko)
„Umjetnost je za mene jedan čarobni svijet, oslobođen svih vremenskih i prostornih granica,
svijet gdje mogu izmaštati motive kistom i bojom, ako govorimo o slikarstvu, ili riječima, ako govorimo o pjesništvu.
Umjetnost je i način života, mog života.
Politika, možda na prvi pogled nespojiva s umjetnošću, također je dio mog života. Osoba koja živi umjetnost može kreativno djelovati i u političkom smislu. Svojevoljno sam prioritet dala umjetnosti. Trenutno mi ovako odgovara. Najteže je biti i ostati čovjek, politika ne smije utjecati na našu humanost, na naš rad za opće dobro.
Veoma sam svestrana osoba, sve me zanjima, uvijek vozim paralelno na par kolosjeka.
Ponekad je to dobro, a ponekad iscrpljujuće, ali nikada svoj život ne bih mjenjala s nekim drugim. Sretna sam osoba, koliko je to u ovo današnje vrijeme moguće biti.“-Milena Petković
Mandurof Štejf
(posvećena rudarima)
Vu jami
črnoj,
globokoj
zrok je žmefek
sapu ti jemle,
a stroh ti
pomali,
stiha,
kak kača
potmajna,
mrzla,
za znojni
lejzi gulejr.
Obrazi su ti
črni
od vuglenoga proha.
samo ti oči
svetleče,
kak ogen žereče
vum zalukovlejo.
Ne tožiš se,
ne jofčeš,
sam kaplu vode
na jezik suhi
bi štel.
Z suzom pikečom
furt se te fpoutim.
pucikom svojom
si me zval.
Navejk si mi
z žepa
bor cukura dal.
Na Muri grad
u srce moje
užežen
vatrom
koja nikada
dogorjeti neće
moj dom
vrelo tuge
i sreće
u pjesmama
oplakan
i slavljen
bijel i crn
prekrasna ruža
i otrovni trn
POLITIKA:
-1999. ulazim u HSLS
-2001-2004. Gradski vjećnik- predsjednica ogranka HSLS-a (približne godine)
-2004.-2005. Gradonačelnik
-2005-2008. Županijska tajnica HSLS-a , tajnica Ogranka HSLS-a i Podpredsjednica gradskog vijeća M. Središće (približne godine)
Nakon toga dajem ostavku na sve političke funkcije i izlazim iz HSLS-a (prepucavanja u vijeću nisu bila dobra za moje živce, niti za narod Murskog Središća).
Jedno vrijeme bila neaktivna, ali nisam mogla mirovati jer sam htjela učiniti više za svoj grad i ljude….u HDZ ulazim jer sam mislila da ću u jačoj stranci moći više doprinjeti, (pokazalo se da nisam mogla ništa učiniti)…vraćam se natrag u HSLS jer sam ipak više liberal, ali orijentirana u desno J
U vrijeme mog kratkog gradonačelničkog mandata ipak su ostvareni neki značajniji projekti:
-asfaltirana ulica Rade Končara i dio Marka Kovača
-potaknuta gradnja infrastrukture u poslovnoj zoni prema Brezju
-izgrađena skela na Muri
-potpisana bratska suradnja s mađarskim gradom Lenty
-izgrađen dio nogostupa
-zgrada vrtića vraćena u vlasništvo grada
-kandidirani razni projekti u ministarstva i fondove i dr.
Htjela sam napraviti puno više….na slijedećim izborima bila sam druga…
U vrijeme mog mandata zabilježen je znatan priljev novca, što iz ministarstava, što iz Fonda za regionalni razvoj, sve se može provjeriti. Ostavila sam i višak sredstava (ti novci bili čuvani za početak gradnje Centra za kulturu)…utrošeni su za renoviranje gradske uprave.
OVAJ TEKST JE ZINKA OBJAVILA U LISTU MEĐIMURJE…
Svestrana žena Milena Petković – umjetnica, pjesnikinja, humanitarka i bivša gradonačelnica Murskog Središća, u posljednje vrijeme sva se predala umjetnosti i društvenom radu, no ne isključuje povratak u politiku. Kaže, za politiku još nije povoljan trenutak. Trenutno je najviše zaokuplja rad udruge Likovna republika, čija je predsjednica.
Gdje biste se smjestili na polju umjetnosti?
– Zamislite me u čarobnom svijetu, oslobođenu svih vremenskih i prostornih granica, svijetu u kojem kistom i bojom mogu kreirati izmaštane motive po želji ako govorimo o slikarstvu ili riječima ako govorimo o pjesništvu. Dočarati na papir ili platno osjećaje koji me trenutno zaokupljaju. Umjetnost je i način mog života.
Gledamo li u sliku ili pjesmu, otkrivaju li Vas do kraja?
– Ne, ima stvari koje ostavljam samo za sebe… Teško je sve otkriti do kraja. Ponekad nepotrebno. Otkrivam baš onoliko koliko mislim da je potrebno.
Radovi vam progovaraju toplinom. Jesu li inspirirani ljubavlju žene?
– Ljubav je prioritet u svakom pogledu. Ona pokreće svijet. Žena umjetnica bez ljubavi nikada ne bi mogla stvarati s tolikom strašću kad u sebi ne bi imala ljubavi prema svim bićima, prema svijetu, svemiru… Ja stvaram sa strašću.
Obitelj je potpora ili nešto uz Vaše stvaranje?
– Moja obitelj uvijek je imala razumijevanja za moj umjetnički život, uostalom i politički. U vrijeme u kojem sam bila gradonačelnica Murskog Središća – bez njihove potpore, teško bih uspjela ostvariti sve svoje naume u svemu.
Politika je tu negdje, ali niste konkretna osoba u njoj.
– Politika je dio mog života, možda na prvi pogled nespojiva s umjetnošću, ali osoba koja živi umjetnost može kreativno djelovati i u političkom smislu.
Trenutno sam na „čekanju“- ha, ha. Svojevoljno sam prioritet dala umjetnosti, povukla se iz vlastitih razloga, ali to ne znači da nisam spremna odgovorno prihvatiti i političku dužnost kada se za to stvore uvjeti i dođe vrijeme. I najvažnije, kad se stvori podrška naroda.
Zašto ste istupili iz HSLS-a?
– Nisam dobila potrebnu podršku kad mi je bilo najpotrebnije i kad sam to najviše očekivala.
Budući da se krećete u raznim krugovima ljudi, može li Vam ljudska zloća inspirativno štetiti?
– Kao hipersenzibilna osoba, normalno je da sam pogođena ljudskom zloćom koju uvijek ne mogu izbjeći, ali se tješim da postoji i nemali broj dobrih ljudi s kojima želim kontaktirati u svakom pogledu.
Što je zapravo Likovna republika?
– Prije godinu dana, s prijateljima sam osnovala udrugu Likovna republika kojoj je sjedište u Svetom Martinu na Muri. Udruga teži otkrivanju novih dimenzija u slikarstvu i kiparstvu te međunarodnim poduhvatima. Naši članovi dolaze iz svih krajeva Hrvatske, tako da nismo regionalno ograničeni kao većina udruga ovog tipa. Do sada smo ostvarili jako puno. U nizu izložbi koje smo priredili, tu su i likovno-kiparske kolonije diljem Hrvatske i u Italiji.
Unatoč svemu, širite umjetničke obzore, karijera sve više dobiva u svojoj punini…
– Da, kao umjetnica, smatram da su tri zbirke poezije i jedna knjiga pripovijesti za djecu već neka spisateljska karijera. Likovno gledano, iza mene je niz humanitarnih kolonija, nekoliko samostalnih izložbi u Hrvatskoj i Mađarskoj, niz zajedničkih izložbi. Moja omiljena tehnika je ulje na platnu, na staklu, suhi pastel, akril, akvarel. Slike su mi više nadrealne apstrakcije, ali stvaram i klasične motive.
Znači, uskoro možemo očekivati Vaš povratak u politiku?
– Politika je nešto bez čega se ne može. U kojoj god sferi egzistencije djeluješ, ona je zastupljena manje ili više. Smatram da još puno toga mogu dati na tom području, no kad sam se malo povukla, bila sam već zasićena političkim prepucavanjima, svime… Najteže je biti i ostati čovjek, da ne dopustimo politici da utječe na našu humanost i rad za opće dobro. Da, kad dođe trenutak, ponovo ću se politički aktivirati.
Na kraju, prioritetno kao umjetnica, jeste li sretna žena?
– Veoma sam svestrana osoba, sve me zanima, uvijek vozim paralelno na nekoliko kolosijeka. Ponekad je to dobro, a ponekad iscrpljujuće, ali nikada svoj život ne bih mijenjala s nekim drugim. Sretna sam, koliko je to u ovo današnje vrijeme moguće biti.
Zinka Čižmešija
