Vjerujem da se već velika većina nas susrela s pojmom copernice o kojima su nam pričale naše bake i djedovi. Naime, u davna vremena kada bi nekome oboljela stoka, kokoši prestale nositi jaja ili krava davati mlijeko, postojalo je samo jedno „logično objašnjenje“ za isto. Netko me je sigurno „pocoprao“! No, jesu li copernice zaista postojale i tko su bile tzv. copernice ili vještice?
Današnje se vrijeme uvelike razlikuje od nekadašnjeg. Dok je danas znanost uznapredovala te nam pruža razumna objašnjenja za brojne nedaće i probleme koje nam se dešavaju, nekada to nije bio slučaj. Nekada su ljudi pronalazili objašnjenja za svoje probleme u praznovjerju. Jedno od najpopularnijih takvih praznovjernih vjerovanja koje je postojalo na našem području je ono u postojanje copernica koje nanose ljudima bol i probleme. Najčešće su za coprnice bile smatrane stare, osamljene žene, kojima nitko ne dolazi u posjetu, koje bi bile pomalo čudnog ponašanja, pričale same sa sobom i slično. Znalo se desiti da neka starica bude igrom slučaja na polju i odjednom dođe naoblaka i za istim strašna tuča. Taj prizor nekada je ljudima bio neobičan te su je ljudi optužili coprnicom koja je dozvala tuču. Jer, tadašnjom logikom, koji je drugi razlog što ta stara žena radi na polju i baš tada počne padati tuča? Još ako nije bilo vrijeme okopavanja polja ili sjetve- ona mora da je coprnica! Također, ukoliko bi se netko od obitelji strašno razbolio, a netom prije nekoliko dana našli bi zakopano jaje u sijenu- objašnjenje je bilo isto! Riječ je o copernici dok je jaje u sijenu njezino djelo, tj. coperija! Još ukoliko bi vam susjeda bila starija žena, kojoj ste se nešto zamjerili, ona vam se očito pokušava osvetiti. Istim, ona bi zasigurno bila optužena za copranje, jer svi se „dokazi“, naime, poklapaju. Nitko nije pomislio da je koka možda bila taj dan u sijenu, a ne u svom dosadašnjem gnijezdu, a kako liječnici tada nisu znali izliječiti mnoge bolesti, već je takva iznenadna bolest tada bila nešto neobično i sumnjivo. Objašnjenje je bilo samo jedno, netko nas je pocoprao!
Dakle, ako bi koja žena imala neke od ranije navedenih atributa koji su je opisivali, ona je i imala dobre predispozicije da je narod optuži za copernicu. Takve glasine brzo bi se proširile te bi neka žena bila prozvana vješticom ili copernicom. Bitno je spomenuti da jednom kada bi koja žena bila prozvana coprnicom, ta žena nije mogla poprimiti prijašnji dobar ugled te su je se ljudi počeli kloniti u strahu da ne pocopra i njihove životinje ili čak njih. Naročito se često dešavalo ako bi se koja susjeda zamjerila susjedi. Najbrži i najefikasniji način osvete bio je da je se optuži vješticom. I ubrzo su je se ljudi počeli kloniti.
Sigurno se pitate kako je moguće da među tolikim ljudima nitko nije stao na stranu optužene već su svi povjerovali navodu jedne osobe koja bi optužila neku ženu za copranje. Razlog je jednostavan, ako bi stali na stranu optužene i vi biste bili prozvani copernicom, jer samo coprnica štiti samu sebe i svoje, a vi bi bili pod oštrim okom mještana. Ovakvi su događaju bili česti na području Međimurja te su još postojali i do pred nekih 50 i više godina. Čak i danas postoje ljudi koji vjeruju u copranje te povjeruju u isto čim nađu neki neobičan predmet na svom posjedu, poput kose ili svinjske noge, koje se, prema navodima, treba odmah spaliti kako bi se coperija prekinula.
No, pred više od 50 godina, zapravo pred nekoliko stoljeća stanje je bilo drugačije te su se optuženima za vještičarenje i copranje dešavale mnogo strašnije stvari. O istome, pratite Muralist, i čitajte u sljedećem članku!
(Martina Šoltić, foto: ilustracija)
