Danas je na cirkuski našin raspušten Hrvatski sabor te je tako okončan njegov 9. saziv. Za sada postoje četiri datuma za održavanje novih izbora – 21. i 28. lipnja odnosno 5. i 12. srpnja, a raspisati će ih predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.
Sabor je svoj rad započeo kao “desni” jer je u koaliciji s pobjedničkim HDZ-om bio MOST. Međutim Plenković ih se brzo riješio te nastavio vladati uz podršku lijevih stranaka poput HNS-a, Pupovčeva SDSS-a i drugih strančica i “nezavisnih” zastupnika koji ni po čemu ne dijele HDZ-ovu političku ideologiju, bar onu koja je u ovoj stranci bila zastupljena prije nego ju je preuzeo Andrej Plenković.
On veoma brzo mijenja kurs HDZ-a, preuzima centar i lijevi centar, a u mnogim aspektima njegove “pretvorbe”, HDZ postaje lijeviji i od samog SDP-a. Pošto se izbori približavaju Plenković nastoji svoju stranku malo zaokrenuti u desno, jer su zadnja dva izbora s dosadašnjom politikom završila katastrofalno, odnosno porazom HDZ-a, čiji veliki dio glasačkog korpusa preuzimaju Hrvatski suverenisti i Domovinski pokret Miroslava Škore koji su se ujedinili s ostalim desnim strankama te čak postali pritajeni favoriti izbora. Dakako, sve odgovore na to tko će voditi Hrvatsku naredne četiri godine dobiti ćemo poslije izbora, a sada se pozabavimo našim malim Međimurjem.
Međimurci su skromni i radišni ljudi, a njihov kraj izgleda kao da pripada razvijenoj Europi, a ne opustošenoj Hrvatskoj. Međimurje je malo, čisto, skoro nevino, ali je i uređeno po svim svjetskim standardima, lijepo je s prekrasnom prirodom te pogotovo obiteljskim kućama koje izgledaju kao iz bajke, ponosno na svoje vinograde i voćnjake.
Zato ga i zovu Hrvatski cvjetnjak, a za to su najzaslužniji sami Međimurci koji se ne boje rada pa ih je većina već krajem 60-tih godina prošlog stoljeća otišla u inozemstvo, a tamo zarađeni novac ulagala u svoj rodni kraj. I baš kada su se ti ljudi počeli vraćati i uživati u zasluženoj mirovini, dogodio se prije par godina drugi veliki val iseljavanja, ne samo iz Međimurja nego iz cijele Hrvatske, za što ima najviše zasluga hrvatska politika i njezini političari. Pa tako dok se djedovi i roditelji vraćaju, njihova djeca i unuci odlaze njihovim nekadašnjim putem kako bi preživjeli te svojim obiteljima osigurali egzistenciju dostojnu čovjeka.
Ne trebamo navoditi činjenicu da su u Međimurju najmanje plaće, da se država prema njemu u nekim situacijama ponaša maćehinski kao da ono nije u sastavu Hrvatske, ali moramo priznati da se to posljednjih godina počelo mijenjati, bar što se tiče investicija i novaca koji stiže u Međimurje.
Međimurci, baš zbog toga što su si sve sami stvorili, postali su politički inatljivi te uvijek glasovali protiv aktualne politike na vlasti, što im je priskrbilo naziv lijeve županije. Kako smo prije naveli državna politika se donekle promijenila prema Međimurju te su počele pristizati velike investicije, počeo je još veći razvoj i nastavljeno je infrastrukturno uređenje.
Sada jedni govore da novci stižu samo u gradove i općine u kojima je na vlasti HDZ, a drugi im odgovaraju pitanjem zašto novci nisu stizali kada je na vlasti bio SDP? Kako god bilo ti novci ostaju u Međimurju i koriste se za njegov razvoj. Tu još moramo spomenuti Međimursku županiju i župana Matiju Posavca koji je po svemu antipod HDZ-u. Međutim to nije smetalo vlastima da i u županiju ulažu velika novčana sredstva, koje smo svakako zaslužili zahvaljujući baš uspješnim projektima i programima župana.
Nadamo se da će se ovaj trend i nadalje nastaviti bez obzira tko bio na vlasti jer Međimurje to jednostavno zaslužuje.
Ako pak ne bude tako, opet ćemo pljunuti u šake, prihvatiti se još većeg posla i biti ponosni na ono što si sami izgradimo!
(R. Tomanić, foto: rt, ilustracija)