Ako ne gledaš u siromaštvo nećeš ga ni vidjeti. Dapače, nerijetko se ljudima preporučuje upravo da ne gledaju u siromaštvo ako žele dobro živjeti. Siromaštvo je najčešće prilično deprimirajuće.
Zato je valjda premijer Andrej Plenković odlučio stvoriti dojam da ga ne vidi. Bude li uporan u poručivanju ljudima da dobro žive, misli on, možda ih u to i uvjeri. Zato je proglasio gospodarsku pobjedu nad pandemijom, pozvao se na visok gospodarski rast, očuvana radna mjesta i smanjenje javnog duga te ustvrdio kako Hrvatska ide prema još bržem rastu i kvalitetnijem životu građana.
Ubrzo je demantirao sam sebe. Obećao je da će država braniti standard građana proširivanjem kruga naknada za socijalno ugrožene što se posebno odnosi na one koji su na udaru poskupljenja plina i ostalih režijskih troškova. Lani je za 11 posto povećan broj kućanstava kojima je privremeno isključena struja i to s 20.776 na 27.674, a uzrok je najvjerojatnije nedostatak novca da se računi plate.
Kako mu državne financije ipak nisu toliko sjajne koliko bi se mogle učiniti u trenutku objave gospodarske pobjede nad pandemijom, Plenković je najavio kako će pod teret poskupljenja energenata podmetnuti i leđa Hrvatske elektroprivrede. HEP će na svoju poslovnu štetu subvencionirati građane. Njegovu HDZ-u, rekao je Plenković intervencionistička politika nije prirodna, međutim izgleda da mu oportuno ‘neprirodno’ se ponašati. Još uvijek kalkulira o smanjenju PDV-a na plin, koje neće moći izbjeći, ali kalkuliranje je razumljivo, zašto ne bi državna blagajna prvo zaradila na skupom plinu pa onda spektakularno povisila iznose vaučera za plin kao i broj njihovih korisnika? Treba uvijek stvarati dojam da su građani nešto dobili od države kojoj sve bolje ide, a nikako da država stalno uzima od građana koji sve manje imaju.
Gospodarsku pobjedu nad pandemijom Plenković je potvrdio i time što smanjuje potpore za radnike tvrtkama koje i dalje ne mogu normalno poslovati zbog pandemije koja svaki dan izvan radnog stroja, što u izolaciji jer su bolesni, što u samoizolaciji jer su kontakti oboljelih drži i po nešto više od stotinu tisuća ljudi.
U pobjede se neminovno ubraja i to što na prometnicama više uopće nema gužvi, što nije bilo ni navale na siječanjske popuste. Pobjedom nad pandemijom valjda smatra i činjenicu da medicinsko osoblje u bolnicama balansira na rubu sindroma izgaranja, a u obrazovnom sustavu se više nego ikad poštuje forma ‘škole uživo’ iako o sadržaju malo tko vodi računa.
Cijene nekretnina ne posustaju u svojem rastu, a država ih dalje potpiruje raspisivanjem novih natječaja za subvencionirane kredite kako bi ljudi valjda vjerovali da su uz pomoć države jeftinije kupili stan umjesto da osvijeste kako su u odnosu na hrvatska primanja cijene nekretnina nerealno visoke.
Sve to ne govori u prilog povećanja kvalitete života već dapače u prilog njezina smanjenja. Zato je valjda potrebno glasno govoriti koliko je čega država građanima dala, a okrenuti glavu u drugu stranu kad se nabraja koliko su građanima zajedno uzeli država, pandemija i inflacija. Jedino što zvuči utješno je da uvijek može gore, samo još čekamo da nam premijer izjavi da budemo sretni s onime što imamo.
(izvor: https://direktno.hr/, foto: https://direktno.hr/ )