Iako smo još duboku u ljetu, a temperature su izuzetno visoke, prema predaji, nakon Velike Gospe, polako počinju dolaziti znakovi jeseni. Završavaju godišnji odmori i ljetovanja, a nova školska godina na samom je pragu.
Kakvi su i koji su to međimurski običaji koji se prakticiraju na jesen? Kako je bilo nekada, a kako je danas? Na ova pitanja pokušati ćemo dati odgovore.
„Nekad je brotva (berba grožđa) bila svetinja, cijelo se selo skupilo u vinogradu, a navečer smo plesali do jutra“, prisjeća se 78-godišnji Ivan iz okolice Štrigove dok nam pokazuje staru prešu koju i danas koristi. U Međimurju, kraj između Mure i Drave, jesen nije samo godišnje doba. To je vrijeme kada priroda, ljudi i običaji stapaju u jedinstvenu priču zajedništva.
Berba i krštenje mošta
Na blagim međimurskim brežuljcima rujan je oduvijek bio rezerviran za berbu grožđa. Obitelji, prijatelji i susjedi dolazili su pomoći jedni drugima, a posao se pretvarao u slavlje. Danas, iako su vinogradi moderniji, običaj je isti – pjesma, smijeh i pune košare grožđa. Vrhunac dolazi u studenome na martinje, kada se mošt „krsti“ u vino. Ceremonija je šaljiva, ali ozbiljno se shvaća, bez vina nema ni Međimurja.
Liščeraj i jesenske večeri
U selima nizinskog Međimurja jeseni su bile ispunjene i lišćerajem, zajedničkim ljuštenjem kukuruza. „Kad si našel crveni klip, smel si poljubiti koga si htio. Najviše su se cure bojale, a dečki čekali“, priča kroz smijeh baka Marija (83). Te večeri bile su ispunjene pjesmom, šaljivim dosjetkama i nerijetko, prvim ljubavima.
Dani sjećanja i molitve
Kraj listopada i početak studenoga u Međimurju imaju ozbiljniji ton. Tada se uređuju grobovi, pale svijeće i okuplja obitelj. „Na Dušni dan svi smo znali gdje moramo biti – kod svojih, na groblju. Nije bilo izlike“, kaže gospođa Katica iz Nedelišća. Taj običaj ostao je snažan i danas, a groblja u Međimurju tih dana svijetle tisućama lampiona.
Prela – priče uz vatru
Kada bi poljoprivredni radovi završili, započinjala su prela. Žene su prele, tkale i krpale, muškarci popravljali alate, a djeca slušala priče starijih. Danas ih čuvaju folklorna društva, a u sklopu jesenskih manifestacija posjetitelji mogu vidjeti i demonstracije starinskih zanata, kušati domaću hranu i osjetiti duh vremena.
Okusi jeseni
Kiselo zelje, pečeni kesteni, jela od bundeve i domaći mošt, to su okusi jeseni u Međimurju. Gastronomske manifestacije, poput Urbanovog i Martinje u Štrigovi, dodatno promoviraju međimurske specijalitete i vina, privlačeći goste iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja.
Jesen u Međimurju nije samo kraj jednog ciklusa, nego početak drugoga, vrijeme kada se slavi urod, čuva sjećanje i gradi zajedništvo. Kako kaže stari Ivan s početka priče: „Bez jeseni nema ni Međimurja, jer tada znamo tko smo i što smo.“
(rt, foto: ilustracija)