Izbori kao praznik demokracije? U tu glupost više ne vjeruju ni mala djeca!

Ovih dana razgovarao sam s jednim prijateljem, hrvatskim dragovoljcem, koji 1991. napušta dobro plaćeni posao u Italiji i priključuje se obrani domovine. Kod kuće je ostavio suprugu i dvoje male djece, u Domovinskom ratu prošao većinu ratišta i sve to začinio sudjelovanjem u Oluji, akciji koja je prekinula okupaciju Hrvatske i donijela toliko očekivanu slobodu. Još tri godine ostaje u vojsci i radi na razminiravanju, a nakon toga odlazi u mirovinu.

I sada ono najvažnije, mirovina takvog dragovoljca iznosi nešto više od 3.000 kuna, čin koji mu je za vrijeme rata priznat, zbog birokracije gubi u miru, što dodatno umanjuje i ovako sramotno malu mirovinu.

Kao većina branitelja i on je razočaran situacijom u Hrvatskoj jer mu je sin otišao s obitelji na rad u Austriju, a visoko obrazovana kćer teško dolazi do pripadajućeg zaposlenja u čemu joj ne pomaže ni očev ratni put iako bi takva djeca trebala po zakonu imati neku prednost.

Načeli smo temu skorih izbora za koje političari govore da su praznik demokracije, na što se on samo nasmijao i rekao da u to više ne vjeruju ni mala djeca, kao ni njegovi unuci.

Bio je to zanimljiv odgovor koji svakako treba malo analizirati na način koji će svima biti razumljiv. Za demokraciju kažu da je najbolji sustav među najlošijima jer na žalost ništa bolje nije izmišljeno. Ona bi trebala značiti da narod bira, a izabrani mu trebaju polagati račune. Blagodati ovog sustava Hrvati „uživaju“ već 30 godina, što je mizerna brojka prema starim europskim demokracijama.

Bez obzira na to oni redovito obavljaju ovu „građansku dužnost“, odlaze na birališta i u tajnosti daju svoj glas nekoj od stranaka. No došlo je vrijeme kada si postavljaju pitanje koja je svrha svega toga? Svaka čast višestranačju, slobodi izbora, no sve više su uvjereni da je to samo igra, odnosno politički paravan gdje njihov glas ne znači ništa jer ipak ne mogu birati prema svojoj volji nego po volji nekog stranačkog lidera koji im je na listama ponudio svoje poltrone koji se, uz rijetke iznimke, pojavljuju već 30 godina, naravno jedni te isti.

I kako sada izabrati kad moraš birati između lošeg i lošijeg, kako birati imeđu istih isluženih ljudi od kojih mnogi u životu nisu radili ni jedan pošteni i pravi posao? Koja je svrha svega toga osim što dan poslije izbora možete slavodobitno u kafiću govoriti „moji su pobijedili“, jer da bi još kako tako zavarali narod političari ga pokušavaju uvjeriti da je napravljen dobar izbor jer oni drugi su veliko zlo i prijetnja tom istom narodu.

Naravno da je to predstava nakon koje oni svi zajedno piju i žderu i uživaju u mnogim povlasticama, privilegijama i velikim plaćama na račun tog istog naroda kojeg će kao i svaki put dosad, prevariti.

Hrvatice i Hrvati! Izađite na izbore, ali vjerujte samo svojoj djeci i unucima!

 

(R. Tomanić, foto: ilustracija)