Ovo pismo koje je stiglo na adresu Muralista donosimo u izvornom obliku bez komentara.
MOLIO BI VAS DA PROSLJEDITE DALJE DA ŠTO VIŠE LJUDI VIDI ŠTO SE DOGAĐA U NAŠEM ZDRAVSTVU I AKO IMA NETKO SAVJET KAKO DA RJEŠIMO OVAJ PROBLEM. odlucio sam pokusat rjesit situaciju koju imamo sa petrovom bolnicom na drugi nacin,poslao sam svim redakcijama od 24sata,jutarnjeg,vecernjeg… pricu u nadi da ce izac u javnost kako se ovakve stvari nebi dogadjale i drugima.koje je vase misljenje o ovom sto sam im poslal?—– poruka zvuci ovako:Poštovanje! imam jednu vrlo neugodnu priću vezano za Hr zdravstvo, tj konkretno za Petrovu bolnicu. Dakle, priča ide ovako. Supruga, u devetom mjesecu trudnoće je državljanka R Srbije, ali smo se vjenčali u Zagrebu i sada živi ovdje, tako da naravno planiramo i da se djete rodi tu. Prije nekih mjesec i pol imala je lažne trudove i završila na hitnoj u Petrovoj. Račun za tu jednu noć provedenu tamo iznosio je 3000kn, koje nisam imao odakle platit u roku od 8 dana, ali sam svakako sam voljan platit kad budem u finacijskoj prilici. Međutim, prije nekoliko dana, točnije u četvrtak, supruga se žalila na jake bolove u trbuhu i jedva je uspela dići se iz kreveta, uz moju pomoć. Zvali smo Petrovu, da pitamo što da radimo, ali kada su nas spojili na ginekologiju niko se nije javljao i odlučili smo samostalno otić tamo na hitan prijem. Kada smo stigli, gospođa na informacijama se toliko bahato i nestručno ophodila prema nama, izdrala se na nas i poslala nas u zgradu do. Otišli smo u zgradu do i tamo nas je dočekala još neprijatnija radnica, koja se također izderala na nas sa pitanjem ”Zašto ste došli u 2 sata, kada je doktor tu samo od 12 do 1???” I bezobrazo nas vratila u zgradu u kojoj smo prvo bili. Šetali su nas od zgrade do zgrade, iako su jasno vidjeli da supruga jedva stoji na nogama sa trbuhom do zuba, u visokom stupnju trudnoće. Na kraju su nas tamo primili, ali su suprugu odveli gore, bez mene naravno. Čekao sam nepunih pola sata, da bi supruga izašla iz bolnice nervozna i na rubu suza jer su joj rekli da zbog neplaćenog računa je ne žele primiti. Dakle, trudnica pred porod, hitan slučaj, a neće je primiti zbog neplaćenog računa jer po njihovim riječima ”Ko će nama garantirat da ovaj put budete platili račun?” I tražili da ostavi neke novce(500) kao polog da ću platiti i ostatak da bi je primili. Supruga nije znala više što reći, bila je bez novaca pri ruci i nije imala otkud platit i zbog toga je bila izbačena na ulicu i odbijena kao pseto. Pitam se, u čemu je problem? Je l moguće da su novci bitniji od ljudskih života? Od života jedne mlade majke i jednog nerođenog djeteta? Što se dogodilo sa Hipokratovom zakletvom, da će po svaku cijenu štititi ljudski život? Jel problem u nacionalsnosti moje supruge, problem je to što je iz Srbije, ili je problem njena vjera, to što je muslimanka? Koliko je to novaca potrebno da bi se spasio život moje žene i mog djeteta, zar život ima cijenu?! Jel moguće da je njima problem njena nacionalnost njima, a meni, djetetu poginulog branitelja, djetetu čiji je otac poginuo boreći se za ovu državu, to nije problem? Za što je moj otac dao život, da bih ja danas se bojao za život mog djetata i žene? Više ne znam kome bih se obratio, jer je sve ovo prešlo svaku granicu zdravog razuma i ljudskosti i zato bih želio da ova priča izađe u javnost, jer će jedino tako ”možda” netko od odgovornih na vlasti napokon reagirati. Ujedno, ova moja priča vam daje odgovor na još jedan razlog iseljenja mladih Hrvata iz Lijepe naše. Jer očito, drugog izlaza nema. Sa poštovanjem, Ivan Đurić.