Pojam harač je obično označavao određeni iznos novca koji su stanovnici osvojenih područja plaćali, a koji su ranije skupljali činovnici carstava koje su muslimani osvojili.
Ovo je dio objašnjenja iz Wikipedije koji bi doslovno mogli prenijeti na predizbornu, ali i općenitu situaciju u Hrvatskoj. Šokantno je saznanje da u “Lijepoj našoj njihovoj” ne postoje nezavisni mediji nego da svi imaju vlasnika, javnog ili prikrivenog. Ovisno o njemu i njegovim željama, mediji objavljuju takozvane “vijesti” te kreiraju javno mnijenje. Ili jednostavnije, narod ne smije imati svoje mišljenje već mu ga oni moraju dati i formirati.
Javna je tajna da se mediji financiraju prikrivenim stranačkim novcima koji se mjere u stotinama milijuna, a možda i milijardama kuna. Skupe oglase u normalno vrijeme medijima plaćaju stranački sponzori, uglavnom jaki poduzetnici ili privrednici koji su se obogatili u poštenoj i neupitnoj privatizaciji. I to bez obzira na stranku kojoj pripadaju. Nevinih nema! Rijetki su oni poduzetnici koji su sve stekli sami, svojim radom, ali i takvih ima pogotovo u Međimurju koje je također poharano poštenom privatizacijom pa su od nekad privrednih giganta ostala samo stratišta.
Za vrijeme izborne kampanje ne možete otvoriti neki portal, radio ili televiziju, a da odmah na početku iz njih ne iskaču kao hajduci, stranke, stranački kandidati ili neke druge za život važne izborne poruke. E, to je već plaćeno iz stranačkih blagajni koje se za vrijeme kampanje napune državnim ili istim onim sponzorskim novcima. Dakle novcima ukradenim od naroda, taj isti narod se ubjeđuje da svoj glas da upravo njima. Da nije smiješno bilo bi žalosno, kaže narodna poslovica.
No, ima i stranaka koje nemaju svoje medije, nemaju novce, nemaju svoje ljude u Saboru i njima je nemoguće da se mjere sa strankama koje već 30 godina upravljaju Hrvatskom i ako se ništa ne promijeni, upravljati će još 100 godina. Takve stranke žele SLOBODNU HRVATSKU oslobođenu od dužničkog ropstva, oslobođenu od dosadašnjeg stranačkog terora, oslobođenu od stranog utjecaja, oslobođenu od svega. Ipak, svima je jasno da one to mogu teško napraviti bez mašinerije koja je u rukama vladajućih koji žive u prikrivenoj koaliciji ili možemo kazati vanbračnoj zajednici te životnom partnerstvu.
Zbog takve situacije, Muralist je odbio sve financijske ponude da na svojoj stranici reklamira bilo koju stranku. Za vrijeme izborne kampanje objavljivati ćemo isključivo samo naše komentare o dotičnom cirkusu koji će svojim vjernim medijima isplatiti milijune naših kuna.
(R. Tomanić, foto: ilustracija)