EKSKLUZIVNO! KRIJE LI KONJSKO GROBLJE ŽRTVE POSLIJERATNIH LIKVIDACIJA U MURSKOM SREDIŠĆU ?

Konjsko groblje poznato je starijim središćancima, dok mlađa generacija za njega nikad nije čula. Nalazi se uz cestu na lijevoj strani između Murskog Središća i Sitnica. Služilo je za pokapanje mrtvih životinja, pretežno konja i krava. Bilo je ograđeno betonskim stupovima i žicom, a ostaci toga postoje i danas.

To mjesto izazivalo je uvijek neku nelagodu kod mještana. Djeci su roditelji strogo zabranjivali da posjećuju tu lokaciju te su se ona kauboja i indijanaca morala igrati u šumarcima s druge strane ceste.

No djeca kao djeca nisu uvijek slušala roditelje, a kako je zabranjeno voće najslađe, potajno su dolazila na konjsko groblje. O tome što su u igri tamo nalazili ispričao nam je sugrađanin Dragutin Vrtarić Vrtek.

“Kao desetogodišnji dječak 1970-tih posjećivao sam to groblje iako nam je to bilo zabranjeno i jednog dana našao sam ljudsku lubanju sa rupom na potiljku koju sam ponijeo kući. Tada sam živio u Sitnicama i kada su stanovnici to vidjeli natjerali su me da je vratim tamo gdje sam je našao i da o tome nikome ne govorim. Sljedećih godina slušao sam priče kako su i drugi ljudi tamo nalazili ostatke ljudskih kostura kao i metalne djelove oružja i vojne kacige.”

Evo to je svjedočenje Dragutina Vrtarića koji je danas sa nama posjetio konjsko groblje koje je preorano i zaraslo u duboko raslinje, no ostaci kosti nalaze se svuda i vire iz zemlje što se vidi na našim fotografijama.

Na tom mjestu najvjerojatnije su pokopani ljudi likvidirani nakon Drugog svjetskog rata, a da bi se to zataškalo pretvoreno je u groblje za životinje. Bila je to uobičajena praksa u to doba što nam je potvrdio i umirovljeni zapovjednik policijske postaje Zvonko Rihtarec koji je svojedobno prisustvovao nalaženju i otkopavanju istih takvih žrtava na čakovečkoj Sajpi.

Zna li u Središću netko više i zašto se već 70 godina o tome šuti, zanimljivo je pitanje. Za vrijeme komunizma ljudi su se bojali govoriti iz razumljivih razloga, no danas je situacija drugačija. Možda živih svjedoka više nema, ali dokazi postoje, samo ih treba otkopati !

Na prvoj fotografiji Dragutin Vrtarić pokazuje mjesto gdje je kao dječak našao ljudsku lubanju !