Prije desetak dana na stranici Visit Sveti Ivan Zelina moglo se pročitati: „Dođite na Silvestrovo na ŠRC Zelina, u grijani šator i dočekajte Novu uz koncert Mirka Švende Žige koji će sve prisutne uvesti u najluđu noć uz pjesmu i radost.” Istovremeno se i s drugih stranica pozivalo u Rijeku, Rovinj, Split, Dubrovnik, Zagreb, Varaždin, Osijek, Vukovar … uz isticanje najzvučnijih pop-rock imena Hrvatske ili susjedstva. Što god ste odabrali – vjerojatno ste dobro odabrali. U Sv. Ivanu Zelini organizator je obećao ludu noć, pjesmu i radost. Ludilo, pjesma i zabava nude se u novogodišnjoj noći po svim trgovima, dvoranama, hotelima, barovima i domovima, ali radost? Radost se nudi rijetko, bolje reći nikada u noći rastanka sa starom. Samo zbog radosti prekriženi su nanizani gradovi i odabran je grijani šator ŠRC Zelina.
Mirko Švenda Žiga, Vjekoslav Risek na bas gitari, Dino Novak na solo gitari, Filip Krznar na bubnjevima i Mladen Magdalenić na klavijaturama došli su iz Međimurja. Objektivno, osim Žige, zelinskoj publici vrlo vjerojatno nepoznati glazbenici. Samo do izlaska na scenu! Sve ono što je uslijedilo i trajalo do ranih jutarnjih sati Nove, pamtiti će se, želim u to vjerovati, dugo, dugo, puno duže od cijele godine. Žiga i mužikaši ponudili su najbolje iz svih dijelova Hrvatske u ritmu austrijskih i britanskih valcera, discofoxa, čardaša, tanga i cugeca. Pjevala je cijela dvorana, ali i solisti iz dvorane na sceni s Žigom. Band je od samog početka držao visoki tonus lepršavim i plesnim aranžmanima domaćih i svjetskih hitova, a Žiga izuzetno ugodnom i duhovitom komunikacijom s publikom. No ono najvrijednije, zbog čega se i piše ovaj osvrt, jest način na koji su Žiga i band cijelo večer publiku očaravali Međimurjem.
Nanizane rečenice nisu pretjerivanje, poštenije rečeno tek površno oslikavanje atmosfere koju su Međimurci cijelu večer skupa s publikom „nježno tkali”. Upravo to svojstvo ili umijeće jest ono što je najmoćnija atribucija Žige i glazbenika s kojima on izlazi pred publiku – zaljubiti te u Međimurje! Od svih umjetnosti pjesma je najjednostavnija, ali prodire najdublje. Najljepše, na najjače i najprodornije uspijevali su to ambasadori Međimurja potvrditi i u Zelini kultnim međimurskim naslovima poput Klinčeka, Dej mi Bože, Ljubav se ne trži, Stiha, stiha… Kad bi se i prešutjeli svi detalji večeri, a priznao se samo jednosatni bis!!! po službenom okončanju koncerta debelo iza ponoći, morali bi konstatirati – s Žigom i Međimurjem i nova, a i sve naredne godine, mogu biti ono o čemu Žiga pjeva u pjesmi „Lepo je na svetu živeti”.
Tekst i foto: Ivan Goričanec
