Bliži nam se još jedno Vincekovo, a samim time i nama već tradicionalni Vincekov pohod! Međutim, znamo li svi tko je točno Vincek, odnosno Vinko (San Vincente de Zaragoza), svetac koji se slavi 22. siječnja? Naime, on je učeni svećenik iz Zaragoze koji je bio podvrgnut teškim mukama, ne bi li zanijekao Krista. Kako to unatoč svemu nije učinio, postao je kršćanski mučenik i svetac, čije ime možemo pronaći u svim martirologijama. Smatra se zaštitnikom brojnih zanimanja, poput pomoraca, lončara i tkalaca, te naravno vinogradara. Za nas on i je u najvećoj mjeri gorički svetac, što nam potvrđuju običajne radnje koje donosimo.
Prvo se na trs objesi meso, uglavnom kobasica. Zatim se polije trs vinom, poškropi blagoslovljenom vodicom te se na kraju izmoli kratka molitva od strane svećenika. Nakon blagoslova, odrezala bi se grančica trsa i stavljala u času vode da proklija, što bi bio znak da će berba biti dobra! Vješanje kobasica kod nekih je etnologa tumačeno kao ostatak pretkršćanskog običaja „prinošenja darova“ božanstvu radi postizanja što boljeg uroda.
Uz Vincekovo se u Međimurju vežu i razne poslovice, kao primjerice: „Če Vinka sunce peče, v lagve vino teče“ i „Na Vincekovo se vrapci moraju v kolomiji kupati, onda bu dosti vina“. Mnogi običaji i poslovice se mogu pronaći u knjizi „Međimurski narodni običaji“ Stjepana Hranjeca, a vjerojatno su mnogima, posebno starijima, itekako poznati. Ako postoji neka druga varijanta običaja ili neka nezabilježena poslovica, a vjerojatno postoji, slobodno je podijelite s nama!
(ZT, foto Tin Tomanić)