Darko Horvat-Turla poznati je Međimurac kojeg malo starija generacija dobro poznaje, a ona mlađa o njemu sluša urbane legende. Njegov život je toliko interesantan da bi se po njemu mogao snimiti dobar akcijski film. Bilo je tu kao i u svačijem životu dobrih i loših stvari, ali s tako intezivnim i zanimljivim, malo tko se može pohvaliti.
Turla je omiljen u svakom društvu, srdačan je i originalan, a njegove priče mogli bi slušati satima. Sada sa suprugom živi i radi u Njemačkoj, no trenutačno je u posjeti svom rodnom kraju.
Tako je i došlo do susreta s autorom ovog teksta čije prijateljstvo traje desetljećima. Iako se godinama nisu vidjeli Turla se odmah sjetio svojeg obećanja koje je dao i to prije 40 godina. Naime, tada ga je on sa svojim fićekom u ranim jutarnjim satima, iz jednog tada popularnog kluba u Lendavi koji se zvao Tex, prebacio do Čakovca gdje je Turla živio.
Netko bi pomislio „vrlo bitna stvar“, no treba znati sve činjenice, a one su da je to jutro bilo zahvaćeno velikom snježnom olujom, a snijeg je dosezao i do pola metra visine. Do Čakovca su se vozili možda dva, tri sata, a u normalnim uvjetima put se prevali za 30 minuta. Bilo je to polako, ali sigurno. Fićek je izdržao ono što neki drugi auti sigurno ne bi mogli. Tada je Turla obećao da će dug vožnje jednom vratiti, a to se dogodilo danas kada je svom prijatelju vratio uslugu na način da ga je sa svojim jedinstvenim oldtimer Mercedes kabrioletom, kakvih u svijetu ima još samo sedam tisuća, provozao Međimurjem.
Evo, takav je Turla, a ovo je još jedna sličica i fragment iz njegovog života.
R. Tomanić
