Crvenokljuni labud (Cygnus olor) naša je najteža ptica gnjezdarica koja leti. Kod leta praktično ju je nemoguće zamijeniti sa bilo kojom drugom vrstom ptice, ako ništa drugo onda po jedinstvenom “fučkanju“ krila koja se nadaleko čuju. Odrasli mužjak nerijetko premašuje težinu od 11 kg, dok su ženke nešto lakše. Sa rasponom krila od preko dva metra ova monogama ptica u zadnjih desetak godina pronašla je novo stanište na rijeci Trnavi na području Općine Goričan. Prvi par gnijezdio se je u neposrednoj blizini vojnog montažnog mosta na Banjici.
Danas, između Komparije, Banjice, Đerdova i Poljanka na toj se dionici Trnave gnijezde tri para. Ovog proljeća kod Trnavske grabe doselio se je i treći par. Ono što je pomalo neobično, njihovo gnijezdo sada se nalazi na suhom. U večini slučajeva par za odabir gnijezda bira miran dio sporo tekuće vode, a redovito se gnijezdi na jezerima, barama ili mrtvicama koje ne presušuju. Ono što je za jedan par labudova njihovo stanište sa gnijezdom, to je za nas kao naša kućna adresa.
Razlog zašto je taj par sagradio gnijezdo na suhom, je taj da je zbog učestalih proljetnih kiša vodostaj Trnave u doba gradnje gnijezda bio poprilično povišen. Sada kad se voda povukla u svoje korito, gnijezdo je ostalo na suhom. Obično ženka snese od četiri do osam jaja. Kod inkubacije sudjelujuju oba partnera. Dok ženka sjedi na jajima mužjak je u neposrednoj blizini te na neki način čuva stražu ili obrnuto. Tako da od današnjih trnavkih labudova, prvi par ima četiri mladunca, drugi ima šest, a dok treći par još sjedi na jajaima.
Lisica je ta koja je dovoljno hrabra da se upusti u koštac te ukrade labudovo jaje.
Prije nešo više od tridesetak godina u Međimurju crvenokljuni labudovi bili su prva rijetkost, odnosno počeli su u manjim jatima dolaziti na zimovanje, prvo na Varaždinsko a kasnije i na Dubravsko jezero.
Prvo gnijezdo crvenokljunog labuda na području Međimurske županije otkrio sam 1999. godine, na mrtvici zvanoj Gombakot na području Općine Goričan. Tada je taj par labuda uspio odhraniti tri mladunca koje sam ujedno i prstenovao.
Kasnije se je jedan drugi par doselio na Staru miklavsku Muru, zatim na Fučićku, pa sve tako da su danas labudovi i njihova gnijezda sasvim uobičajna pojava diljem Međimurske županije.
Evo još jedne moje dobre ideje za “stručne službe“ Javne ustanove za zaštitu prirode-Međimurska priroda, da u dogledno vrijeme naprave monitoring populacije crvenokljunih labudova na području Međimurske županije!
Tekst, foto: Josip Horvat Majzek