Kako je voziti najbrži serijski motocikl proizvedeni 2010. godine, otkrio nam je naš test vozač Siniša Sabol, koji je odlučio testiranje započeti u prelijepom Murskom Središću, a nakon toga vožnjom je nastavio prema Grobniku.
Kada sunce obasja ovu prekrasnu Hayabusu u Golden-Black boji, kad nakon paljenja čujete duboko mrmljanje sa duplih Akrapović ispušnih cijevi, malo toga vam može pokvariti dan. Točno tako sam se osjećao nakon prvih i svih daljnjih kilometara vožnje na ovom motociklu. Jednostavno je teško povjerovati da je isti proizvedeni 2010. godine i da broji 14 godina. Sve apsolutno radi i funkcionira perfektno na ovom modelu. Dovoljno je reći da je gore još uvijek originalni lanac Golden DID sa plavom kopčom. Da nije sve ipak savršeno, pobrinule su se nešto slabije Nissanove kočnice bez ABS-a i nedostatak elektronske kontrole proklizavanja. Sjedenje je više sportsko nego putno, što priliči agregatu od 146kw i 154Nm. Mjenjač je precizan te je izmjena brzina lagana i brza. Agregat ima tri moda A,B i C odaziva na gas. Potrošnja je jedna od boljih karakteristika ovog motocikla i iznosi 6,5Lit/100km. Primjetne su lagane vibracije na cca 7000 okretaja ali to je znak da Hyabusa kreće u Warp brzinu. Maksimalna brzina je 300km/h i Hayabusa to postiže u petoj brzini bez potrebe promjene u šestu. Satovi su prekrasni i okrugli sa malim digitalnim ekranom u sredini gdje se mogu vidjeti različite informacije kao i brzinu u kojoj se nalazi mjenjač. Hlađenje Hayabuse je odrađeno odlično i nema nikakvih problema sa istim.
Najveću manu, ako se to može tako nazvati, je potreba za skidanjem desnog cijelog oklopa ako želite zamijeniti filter za ulje i to je Suzuki promijenio na nasljedniku gen3. Suzuki Hayabusa 2010. gen2 u ovoj Gold-Black kombinaciji boja, što je starija to je više cijenjena jer zlato uvijek ima postojanu vrijednost.
Viktorija Novak, sjeverozapad.info , foto: SS)
