Od kada su pametni i stručni ljudi u svijetu proglasili pandemiju korone, ima više nezaposlenih nego ikada. Uništene su mnoge djelatnosti, ugostitelji propadaju, taksisti propadaju, glazbena industrija je već propala, sport je pred propadanjem jer igranje bez gledatelja nema smisla i da više ne nabrajamo.
Također nikada u povijesti nisu zatvarani zdravi ljudi kao što je to danas. Uvijek su u karanteni završavali bolesni. Stoga moramo postaviti pitanje je li stvarno to sve tako opasno kako nam predstavljaju?
Postoji li pandemija? Da bi ona postojala prvo mora biti epidemija, a njezina je definicija da smrtnost mora biti 7,7%. Poslije kada se epidemija počne širiti na druge zemlje postaje pandemija. Radi lakše računice objasniti ćemo na primjeru zemlje od 10 milijuna stanovnika. To bi značilo da je u toj zemlji trebalo umrijeti oko 800 tisuća ljudi.
Činjenica je također da danas umire manje ljudi neko ikada u zadnjih 5 godina. O čemu onda pričamo?
Umirovljeni ruski obavještajac Vladimir Kvačkov ističe: ““Tu nema nikakve pandemije, to je laž. Treba je promatrati kao globalnu stratešku specijalnu operaciju… s ciljem zadobijanja potpune kontrole nad čovječanstvom.”
Virus, prema njemu, ima četiri zadatka: da se smanji broj ljudi na svijetu, (do sada nije uspjelo) da ukinu političke i građanske slobode, (savršeno uspjelo) da se ispuše financijski balon (svijet je pred ekonomskim kolapsom) i rješavanje geo-ekonomskoh protivnika Amerike (za sada upitno).
Iako se sve u ovom članku može svrstati u neke teorije zavjere ipak je dostatno da se bar malo zamislimo.
(R. Tomanić, foto: ilustracija)