Lipov čaj i medenjaci s mladim žganicama
Na kraju ovogodišnjeg listopada i uoči studenog koji donosi radost mladih vina u Domu kulture u Selnici bila je Čajanka zabava na kojoj se točio lipov čaj obogaćen žganicama
S dodatkom ili prilogom, medenjacima. Ovakve čajanke u ovom dijelu Hrvatske priređivale su se šezdesetih i sedamdesetih godina minulog vijeka, a za njezino stavljanje u eno kulturološki i zabavni život pobrinula se Udruga Međimurske žganice TEPKA sa sjedištem u Selnici koja je odradila gotovo savršeno.
Premda spremni na sve organizatori su bili iznenađeni, naravno ugodno, odazivom ljudstva, jer okupilo se naroda barem deset puta više nego su Perčić, Vrhar i Mesarić s kolegama računali. Ugodno raspoloženje trajalo je cijelo večer, zahvaljujući spremnosti svih nazočnih na društvenost, poštivanje međusobno i uživanje onog što se našlo na stolovima. A bilo je puno svega, dosta za sve i svakoga. Organizatore raduje što sada više nitko ne govori rakija (poštujemo kako je taj naziv u hrvatskom pravopisu) nego žganica.
Franjo Vrhar ponesen što su svi prihvatili žganicu, predložio je da isto tako počinjemo u zamjenu za šećer govoriti slador i cukor.- Kak su na vijeke govorili naši praotci i pramajke, prisnažio je Vrhar, dodajući kako time pridonosimo i očuvanju tradicije. Na čajanki su kušane mlade ovo jesenske žganice i velika većina ih je vrlo dobro prihvaćeno. Da, i ovo, na događanju je bio lijep broj mladih ljudi, od kojih su pojedini prvi puta okusili bogatstvo žganice.
Stjepan Mesarić
