Sečenjiji – gospodari Međimurja nakon Lackovića

Puno je zabluda vezanih uz međimursku povijest, ponajviše zbog slabe istraženosti. Takva je istraženost rezultat činjenice da je Međimurje granično područje, povijesno mađarski teritorij naseljen Hrvatima, a kao takav, ako izuzmemo Zrinske, nikad nije ušlo u središte interesa nacionalnih historiografija. Jedna od takvih zabluda vezana je i za stanje nakon smrti Lackovića. Već je ustaljena priča da nakon njih Međimurjem vladaju Kaniški, što je, vidjet ćemo, greška! Naime, kralj Sigismund doista je dao posjede Stjepana Lackovića braći Kaniškima, međutim, riječ je o posjedima Stjepana Lackovića od Simontornya, istoimenog nećaka Stjepana Lackovića Čakovečkog.

Slika – Sigismund Luksemburški

Posjedi pak našeg Lackovića, sada u vlasništvu kralja, zamijenjeni su za neke posjede u Budimu sa sinovima Konye, Frankom i Šimunom. Riječ je o obitelji Sečenji (mađ. Szécsényi). Moćni velikaši bili su erdeljski vojvode prije Lackovića, a kratko je tu dužnost obnašao i sam Franko. Ono što je nama posebno zanimljivo jesu rezultati genealoških istraživanja koji pokazuju da bi Sečenjiji mogli potjecati od starog hrvatskog roda Kačića (da, naših „gusara“), čije je grane još mađarski kralj Andrija II. darivao posjedima u Ugarskoj.

Slika – pečat Franka Sečenjija

Slika – pečat Šimuna Sečenjija

Upravo u vrijeme Sigismunda obitelj ponovo jača, a zanimljivo, bili su i članovi znamenitog Zmajskog viteškog reda, zajedno s ostalim najbližim Sigismundovim suradnicima u kraljevstvu. Danas poznata Družba „Braće hrvatskog zmaja“ naziva se pravnim sljednikom upravo tog Sigismundovog reda.

Slika – rekonstrukcija simbola Zmajskog viteškog reda

Nisu se dugo zadržali u Međimurju, već godine 1404. posjed je ponovo u vlasništvu dvorske komore. Obitelj je inače ostala u dobrim odnosima s kraljem sve dok do 1424., kada je Nikola od Salga, sin Šimunov, bio optužen za nelegalno kovanje novca. Kralj je u strašnoj osveti sravnio njegov dvorac za zemljom i konfiscirao mu čitav patrimonij! Iako u Međimurju nisu ostavili dublji trag, nama su svakako značajni kao potencijalno prvi velikaši hrvatskih korijena u Međimurju.

(Zoran Turk)