Međimurje je u srednjem vijeku dio velike Zalske županije i spada u granično područje velikog Ugarskog kraljevstva. Iako su niži plemići, kraljevi gradokmeti, udvarnici, pa čak i predstavnici nekih tada uglednih plemićkih obitelji (Atyuzs) i biskupi Veszprema na području prostora između Mure i Drave zamjećivani u ispravama i prije, Međimurje u politički život kraljevstva u potpunosti ulazi tek dolaskom plemenitog roda Haholda. Rod njemačkog podrijetla u ove je krajeve stigao na poziv mađarskog kralja, po svemu sudeći da utvrdi granicu prema Svetom Rimskom Carstvu. Sasvim očekivano, rubna područja srednjovjekovnih država nemaju uspostavljen administrativni, a ni kontrolni ili bolje rečeno vojni aparat kao što imaju središnjice, pa su samim time takva područja česte mete pustošenja raznih plemića okolnog područja. Prvo je Salzburški nadbiskup utvrdio granicu s njemačke, odnosno svetorimske strane (danas slovenske), a nakon toga i ugarski kralj sa svoje strane granice.
Slika – moderna rekonstrukcija mogućih grbova roda Haholda (izvor – wiki)
Prvi pripadnik roda u Međimurju bilježimo 1215. godine. Bio je to Buzad, sin rodonačelnika Haholda, koji je vrlo vjerojatno ostavio danas dobro poznati toponim Buzovec. Pretpostavlja se da je na tom mjestu imao svoju kuriju. Nakon njega brojni predstavnici roda stječu i šire svoje posjede. Najpoznatiji su Mihael, Lancelot, Tristan, te naravno onaj koji je utvrdio Čakovec – Csák (o njemu će još biti riječi uskoro).
Slika – rodonačelnik Hahold u Chronicon (Hungariae) Pictum (izvor – wiki)
Postoji opravdana sumnja da su predstavnici roda pripadali i nekom viteškom redu, što osim nekih podataka iz isprava mogu sugerirati i viteška imena njihovih članova. U Međimurju su se zadržali sve do 70.-ih godina 13. stoljeća, kada u kraljevstvu eskalira rat koji zahvaća i naš prostor. Uslijed tih događaja rod se podijelio na grane koje su provodile različite politike. Poneki članovi odlučili su podržati štajerske kapetane – protivnike mađarskog kralja, pa uskoro gube financijsku i političku moć i polako nestaju s područja Međimurja. Zanimljivo, gotovo stoljeće kasnije, kada ovim prostorom vlada obitelj Lacković (o kojoj ćemo također pisati), članovi roda Haholda dolaze do kralja Ludovika Velikog, donose stare isprave i traže prava na svoje posjede. Bilo je međutim prekasno – Međimurje je za njih davno završena priča. Ipak, jedna se grana roda, jedno vrijeme nazivana Lendavskom, a kasnije Banićima, odnosno Banffyima zadržala u susjedstvu puno duže, te Lendavom vladaju gotovo do polovice 17. stoljeća. Konačno, ostavila je i jedan toponim u našim bregima – naselje Banfi.
Slika – pečat Tristana od roda Haholda (izvor – wiki)
(Zoran Turk)