Rezime izložbe URBOARHITEKTURA 20+20

Po svemu velika čakovečko-međimursko-hrvatska izložba trajala je mjesec dana. Mogla se razgledati na dva različita mjesta, a vrlo inovativno obogatili su je koncerti i predavanja. UrboArhitektura 20+20 je 28. rujna 2019. zatvorena. Ljestvica je zataknuta doista visoko, a dojmova ima i za godinu dana diskutiranja. U CZK Čakovec i zgradi Scheier razgledavala se impozantna selekcija arhitektonskog i urbanističkog stvaralaštva čakovečkih arhitekata Bojana Perhoča i Vesne Makovec pod zastavom tvrtke Urbia d.o.o. Izložba je iznenadila javnost brojem i kompleksnošću radova, ali još više popratnim sadržajima čija je kvaliteta iznudila nekoliko naglasaka.

Prvi pripada klavirskom koncertu Igora Perhoča i ultra visokoj klasi umjetničke izvedbe glazbe Yanna Tiersena i Ludovica Einaudia. Znamo da se očekivao Igor Veliki za klavirom, ali nitko nije očekivao bravurozne nastupe Josipe Mrla, Adrijana Valpatića i Emila Kranjčića. Bravuroznost je preslaba riječ jer su Josipa na klaviru, Adrijano na gitari i Emil na bubnjevima nenapisanim i do nastupa 14.09. nikada izvedenim dionicama dogradili i oplemenili originale Tiersena i Einaudia do razine umjetničke spektakularnosti.

Drugi zaslužuju predavanja održana 25.09. u zgradi Scheier. Milivoj Kuhar zavidnom je preciznošću, jasnoćom i kratkoćom u temi „Fotografija u arhitekturi“ autoritativno rasvijetlio mnoge „kmice i nedoumice” u korištenju foto kamere ili odabiru teme. Sličnim žarom publiku je grijalo izlaganje Ivana Goričanca u temi „Suvremena arhitektura vinskih podruma i vinska kultura“. Možda, možda malo zažarenije ipak u zoni „vinska kultura”:–). Nanizane su vodeće vinarije svijeta i Hrvatske, pokazane briljantne arhitektonske i dizajnerske kreacije koje su zorno pokazale visoku razinu poštovanja svoga vina i kupca/kušača svakog vlasnika ili vinara koji je te večeri bio predstavljen.

Treći pripada suboti 28. rujna. Te večeri izložba se zatvorila sjajnim koncertom Branimira Novaka i Nenada Srpaka na gitarama, Mladena Magdalenića na klaviru i raskošnom bojom i ekspresijom vokala Tamare Korunek. Svako hvaljenje uvodne, središnje ili završne teme je zakidanje bilo koje sekunde koncerta u kojima su glazbenici doslovno zvučali fenomentastično i nesvakodnevno suvereno baš u svakoj noti. Obrade i izvedbe Vehni, Vehni fijolica, Black Orpheus i Purple rain ipak zaslužuju sve uskličnike koji stanu u jednu dvoranu.

Hvala organizatorima, svoj publici na posjetama, ali i dijelu strukovne javnosti na uzburkanim reakcijama.

Tekst: Ivan Goričanec
Foto: Ivan Goričanec i Denis Perčić & arhive vinarija