Portal putnikofer.hr , kao što mu ime govori, bavi se putovanjima i recenzijama istih. U jednom od svojih obilazaka znamenitosti Hrvatske posjetili su Šetnicu Svete Barbare u Murskom Središću, a poseban osvrt posvetili su sretnom Zvoniku sv. Barbare. Evo Što su napisali.
- Piše: Martina Hrupić
- Foto: Tin Tomanić, rt
Ponekad je za sreću potreba tek mirna šetnja uz predivnu rijeku. I jedno zvono… A upravo kombinaciju te dvije stvari možete dobiti u Murskom Središću u Međimurju, u najsjevernijem gradu u Hrvatskoj. Prelijepa šetnica svete Barbare prati rijeku Muru i nije nimalo zahtijevna. Šetnica je ‘opremljena’ svom potrebnom infrastrukturom, od ugostiteljskih objekta do klupica i dječjih igrališta, i idealna je opcija za izlet na sunčani jesenski dan.
ZVONO ZA SREĆU U ZVONIKU SVETE BARBARE
Naravno, rijeka Mura tamo je glavna zvijezda. Kako i danas, tako i nekada, što dokazuje i sama legenda koja se veže uz ovu uređenu šetnicu. Naime, na šetnici, odnosno uz nju, nalazi se i jedan neobični objekt – zvonik svete Barbare, koji izgledom podsjeća na rudarsko okno. Naime, upravo na tom mjestu gdje se danas nalazi taj zvonik nekada je stajala crkva, a predaja kaže da je, kada je Mura poplavila i odnijela crkvu, zvono završilo u Selnici. Prema istoj priči, sreća se u Mursko Središće trebala vratiti tek kad se u njega vrati i zvono. Ono se vratilo, objašnjavaju na jednoj od info tabli uz šetnicu, i to prije nekoliko godina, a danas za sreću njime može zazvoniti svatko tko prošeće tom prelijepom šetnicom.
No, zvonik priča i povijesnu priču o Murskom Središtu. On je posvećen sv. Barbari, po kojoj je uostalom šetnica svete Barbare dobila ime 2021. godine, i to ne bez razloga. Naime, ona je zaštitnica rudara, arhitekata, ljevača i topnika, ona štiti od groma i vatre… U Murskom Središću, što dokazuje česta upotreba tog imena, bila je popularna i prije nego što je rudarenje postalo ozbiljna i važna aktivnost u tom kraju. No, kada je ono ozbiljno zaživjelo nakon kraja Prvog svjetskog rata, sv. Barbara postala je doista neizostavni dio svakodnevice rudara koji su je tražili zaštitu i sigurnost.
GODIŠNJE SE VADILO OKO 160 TISUĆA TONA UGLJENA
Mursko Središće ne samo da je najsjeverniji međimurski, ali i hrvatski grad, nego je isto tako i jedno do najstarijih mjesta u Međimurju. Tamošnja crkva sv. Martina spominje se još 1334. godine, a naselje je postojalo još i u rimsko doba. Zvalo se Halikan, a bilo je važna postaja na jednoj od tadašnjih rimskih cesta. No, zamah gradu daje izvlačenje nafte 1850. godine, a kasnije i ugljena, koji je postao nositelj razvoja grada. Ugljen se na području Murskog Središća crpi sve do 1970-ih godina, a u prosjeku se na godišnjoj razini iskopavalo oko 160 tisuća tona ugljena. Danas o tom dijelu prošlosti priču priča muzejska građa, a na nju podjeća i zvonik sv. Barbare na istoimenoj šetnici kraj koje tiho teče rijeka Mura.
MURA IZVIRE U AUSTRIJI, A NAJSJEVERNIJA JE HRVATSKA RIJEKA
Ta rijeka inače izvire u Austriji, na području nacionalnog parka Visoke Ture, na 1898 metara nadmorske visine. Teče, dakle, kroz Austriju, Sloveniju i Mađarsku te Hrvatsku – osim što je pogranična rijeka koja razgraničava Hrvatsku od Mađarske i Slovenije, ona predstavlja i granicu između Austrije i Slovenije. Dugačka je 465 kilometara, najsjevernija je rijeka u Hrvatskoj, a kroz našu zemlju protječe u duljini od oko 70 kilometara te je najveći pritok Drave.
POVREMENO PRIJETI I POPLAVAMA, A DIO JE REZERVATA BIOSFERE MURA-DRAVA-DUNAV
Ime ‘Mura’ dolazi od njemačke riječi ‘die Mure’, u prijevodu ‘bujica’. Naime, rijeka Mura, iako se doživljava kao mirna, ipak je i dosta široka, od 150 do 250 metara, a zna zaprijetiti i poplavama. Krajolik rijeke Mure u Međimurju nalazi se pod zaštitom, i to od 2001. godine, a smatra ju se jednom od posljednjih značajnije očuvanih nizinskih rijeka. Ona je i dio i Regionalnog parka Mura-Drava, Ekološke mreže Natura 2000 i Prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav.
Izvor: putnikofer.hr
