Toga dana, na samom otvaranju godine, bilo je ugodno, zimsko sunčano popodne na imanju obitelji Kamenar. Onih dana s kraja ljeta i početka jeseni, kad počne teči mošt, prirodna su pojava vinske mušice na gruntu. U studenim danima zimskih mjeseci, kad počne teči žganica, najprirodnija su pojava na gruntu žganični prijatelji. Juraj Kamenar, najozbiljnije potpomognut svojom gospođom Božicom, pripravio je starinski ritual žgajare, a već nakon pol vure duha plemenitog napitka doprla je do Murskog Središća, Čakovca i Zaveščaka.
S tih destinacija pohitali su nepristrani svjedoci, a prvog susjeda niti prijetnja ratnog vihora ne bi zaustavila. Probala se mlada, stara i stranjska žganica, ali i obilno puni tanjuri majstorice Božice. Nakon nekoliko rokerskih pa i starinskih međimurskih stihova i oktava, netko je primijetio: a kak se zove naš žganični zaštitnik??? Još se točno ne zna, ali baš i rom na današnji dan, dan sv. Vinka možda, možda bi se moglo dogoditi da se sv. Vinko negdje ukaže i objavi: v milosti su mi vinari, ali prave puce i dečki od navek su starinski žganičari.
[Napisali i vidjeli: Svjedoci iz Merhatovca, 03.01.2024]
