Prilog Udruge hrvatskih aforista, humorista i slobodnih umjetnika – broj 3

Suzana Martinuš – Red čekanja

Nešterni den sam išla na bankomat, pogledam kulko je penez gori i skorom sam se na rit sela. Penez kaj blata! Nesam igrala loto, nemam bogotu rodbinu … ništ, jo dimo i na telefon.

Zovem banko. Zvoni, zvoni i onda mi odblebeče – žao nam je, svi operateri su zauzeti, sedmi ste na redu čekanja … Doooobro, bom počokala.

To bo fletno išlo. I tak sam jo speglala veša, skuhala obedu, opljevila vrta, pogledala seriju, se s telefonom na vuhu. A ova ga tam blebeče sako malo … peta sam na redu čekanja. Mamico vam vašo pa kaj ste navalili kaj mutav na klone na to banko???? Dobro, spečem jo koloče, zribam kupaonu, prešpanceram pesu… i evo ti meni teta automat veli – žao nam je, radno vrijeme je završilo. Nazovite sutra ili ostavite poruku. O mamicu vam posranu!!! Hote lepo si skup vrit!

Vjutro zvoni telefon. Zove banke. – ste vi to i to? (Jesam). Ja sam ona i ona, službenica je krivo proknjižila … tu se jo ubacim 08 -OPERATERKA JE ZAUZETA! NA ZAHODU JE! SEDMI STE NA REDU ČEKANJA! (Znom jo da mi bojo peneze nazoj fcuknuli) ali …. PES ČURKU I VAŠEM REDO ČEKANJA!

Jagoda Sablić – Epigrami

Glupi uvijek pametno

Misle,

Kad za sebe skroji liste.

***********

Nema dileme,

Čudno je ovo vrijeme.

Trilema me muči:

Gdje, kada, kako?

Plavu kovertu da

Uručim!

********

Ne volim one

Što su nekad bile,

Batinaša ima kao

nikad prije.

*********

Ne trebaju nam detektori laži,

lažljivci su nam sve draži.

**********

Dok politički disidenti

Gule krumpire,

Na političkoj sceni

Novi vragovi vire.

**********

Dalekovidnost nije samo očna mana.

Gledamo li u budućnost,

Ajme ti je nama.

Gorkić Taradi – Međimurci, Nizozemska i put ka osobnom samorazvoju (ili nečemu dimnijem)

Sve češće na društvenim mrežama ničije slike Međimurca pod vjetrenjačama, na biciklima s cvijećem u košari, naslonjeni na kuće nagnute ko savjest našeg političara.
Tip statusa:

“Napokon vikend u Amsterdamu  ”
ili
“Pobjegli malo od svakodnevice  ”
postali su toliko česti da čovjek pomisli da je u Murskom Središću otvorena direktna tramvajska linija do četvrtih crvenih svjetiljki.

Ali zašto baš Nizozemska?
Zašto ne Belgija, gdje možeš jesti pržene krumpiriće i čokoladu dok gledaš kišu?
Zašto ne Luksemburg, koji ima… pa… nešto, valjda?
Zašto baš zemlja tulipana, tolerancije i biciklističkih gangova u fluorescentnim prslucima?

Možda odgovor leži u misterioznom broju 420.
Ne, to nije šifra za međimurski autobus, nego globalno prepoznata kriptološka oznaka za… rekreativno sagorijevanje biljnog svijeta.
I sad, kad pokušaš spojiti Međimurca, koji cijeli život doma gaji koprivu i hren, s legalnim dućanom gdje možeš birati sortu za opuštanje – pa kak da ne ide?
Joža iz Totovca nikad nije bio toliko relaksiran otkako mu susjed prestao kositi nedjeljom ujutro – a sad može i legalno!

Crvena boja?
Nije to sad više ni asocijacija na grijeh, već više… dekorativni smjerokaz.
Crvena četvrt u Amsterdamu postala je moderna turistička atrakcija.
Selfiji s izloga, komentari tipa “Pogledao sam, ali nisam diral” ili “Ima ih, al’ naše su doma ljepše” obiluju.
I svi se zaklinju da su išli “čisto iz kulturnih razloga”.
Je, tak je i Andrija išel u Vučetinec gledat kulturni dom, pa se vratil s rakijom, kobasicom i punicom.

Nizozemska je jednostavno pametno marketinški brendirana zemlja za duhovno prosvjetljenje.
– Ovdje naučiš kako živjeti u skladu s prirodom.
– Ovdje naučiš kako biti tolerantan prema drugačijem.
– I ovdje naučiš da se možeš zdimiti i da te nitko ne gleda ko da si upravo zapalio stolnjak u crkvi.

Naravno, neće to svi priznati.
Neki će reći da su išli u muzej Van Gogha.
Ali Van Gogh nije imao oba uha, a naši nemaju ni sve moralne kočnice – pa se nekak nađu.

Doma?
Doma ostanu slike.
Hashtagovi.
Komentarišem tipove:

“Jesi bio na brodu s kanalom?”
“Ne, ali sam bio na kanalu bez broda… i bilo je… prosvjetljujuće.”

Zaključno – ne, ne idu Međimurci u Nizozemskoj zbog posla.
Idu zbog bicikala, tolerancije, čudnog zelenila i još čudnijih crvenih svjetala.
I zato, kad sljedeći put vidiš nekog iz sela kako nosi drvene klompe i gleda oblake kao da pokušava razgovarati s njima…
– Nemoj suditi.
– Samo reci: “Aha… bil si u Amsterdamu, a?”

I znaj – vrnul se je drugačiji čovjek. S dubljim pogledom. I crvenijim očima.

Gorkić Taradi

099/690-6841

Pakao vječni daruj im Gospodine – hit knjiga za 6,66 €

Obiteljski paket knjiga (5 knjiga) – Komplet knjiga za cijenu 6 kava!(15 €)

Konobar s olovkom – blog Gorkić Taradi

TikTok | Facebook | Instagram

Informacije o Međimurju – portal koji uz vlastite vijesti, kolumne i humor donosi i izbor najzanimljivijih članaka s drugih portala, iz Hrvatske i svijeta