
Suzana Martinuš – Red čekanja
Nešterni den sam išla na bankomat, pogledam kulko je penez gori i skorom sam se na rit sela. Penez kaj blata! Nesam igrala loto, nemam bogotu rodbinu … ništ, jo dimo i na telefon.
Zovem banko. Zvoni, zvoni i onda mi odblebeče – žao nam je, svi operateri su zauzeti, sedmi ste na redu čekanja … Doooobro, bom počokala.
To bo fletno išlo. I tak sam jo speglala veša, skuhala obedu, opljevila vrta, pogledala seriju, se s telefonom na vuhu. A ova ga tam blebeče sako malo … peta sam na redu čekanja. Mamico vam vašo pa kaj ste navalili kaj mutav na klone na to banko???? Dobro, spečem jo koloče, zribam kupaonu, prešpanceram pesu… i evo ti meni teta automat veli – žao nam je, radno vrijeme je završilo. Nazovite sutra ili ostavite poruku. O mamicu vam posranu!!! Hote lepo si skup vrit!
Vjutro zvoni telefon. Zove banke. – ste vi to i to? (Jesam). Ja sam ona i ona, službenica je krivo proknjižila … tu se jo ubacim 08 -OPERATERKA JE ZAUZETA! NA ZAHODU JE! SEDMI STE NA REDU ČEKANJA! (Znom jo da mi bojo peneze nazoj fcuknuli) ali …. PES ČURKU I VAŠEM REDO ČEKANJA!
Jagoda Sablić – Epigrami
Glupi uvijek pametno
Misle,
Kad za sebe skroji liste.
***********
Nema dileme,
Čudno je ovo vrijeme.
Trilema me muči:
Gdje, kada, kako?
Plavu kovertu da
Uručim!
********
Ne volim one
Što su nekad bile,
Batinaša ima kao
nikad prije.
*********
Ne trebaju nam detektori laži,
lažljivci su nam sve draži.
**********
Dok politički disidenti
Gule krumpire,
Na političkoj sceni
Novi vragovi vire.
**********
Dalekovidnost nije samo očna mana.
Gledamo li u budućnost,
Ajme ti je nama.
Gorkić Taradi – Međimurci, Nizozemska i put ka osobnom samorazvoju (ili nečemu dimnijem)
Sve češće na društvenim mrežama ničije slike Međimurca pod vjetrenjačama, na biciklima s cvijećem u košari, naslonjeni na kuće nagnute ko savjest našeg političara.
Tip statusa:
“Napokon vikend u Amsterdamu ”
ili
“Pobjegli malo od svakodnevice ”
postali su toliko česti da čovjek pomisli da je u Murskom Središću otvorena direktna tramvajska linija do četvrtih crvenih svjetiljki.
Ali zašto baš Nizozemska?
Zašto ne Belgija, gdje možeš jesti pržene krumpiriće i čokoladu dok gledaš kišu?
Zašto ne Luksemburg, koji ima… pa… nešto, valjda?
Zašto baš zemlja tulipana, tolerancije i biciklističkih gangova u fluorescentnim prslucima?
Možda odgovor leži u misterioznom broju 420.
Ne, to nije šifra za međimurski autobus, nego globalno prepoznata kriptološka oznaka za… rekreativno sagorijevanje biljnog svijeta.
I sad, kad pokušaš spojiti Međimurca, koji cijeli život doma gaji koprivu i hren, s legalnim dućanom gdje možeš birati sortu za opuštanje – pa kak da ne ide?
Joža iz Totovca nikad nije bio toliko relaksiran otkako mu susjed prestao kositi nedjeljom ujutro – a sad može i legalno!
Crvena boja?
Nije to sad više ni asocijacija na grijeh, već više… dekorativni smjerokaz.
Crvena četvrt u Amsterdamu postala je moderna turistička atrakcija.
Selfiji s izloga, komentari tipa “Pogledao sam, ali nisam diral” ili “Ima ih, al’ naše su doma ljepše” obiluju.
I svi se zaklinju da su išli “čisto iz kulturnih razloga”.
Je, tak je i Andrija išel u Vučetinec gledat kulturni dom, pa se vratil s rakijom, kobasicom i punicom.
Nizozemska je jednostavno pametno marketinški brendirana zemlja za duhovno prosvjetljenje.
– Ovdje naučiš kako živjeti u skladu s prirodom.
– Ovdje naučiš kako biti tolerantan prema drugačijem.
– I ovdje naučiš da se možeš zdimiti i da te nitko ne gleda ko da si upravo zapalio stolnjak u crkvi.
Naravno, neće to svi priznati.
Neki će reći da su išli u muzej Van Gogha.
Ali Van Gogh nije imao oba uha, a naši nemaju ni sve moralne kočnice – pa se nekak nađu.
Doma?
Doma ostanu slike.
Hashtagovi.
Komentarišem tipove:
“Jesi bio na brodu s kanalom?”
“Ne, ali sam bio na kanalu bez broda… i bilo je… prosvjetljujuće.”
Zaključno – ne, ne idu Međimurci u Nizozemskoj zbog posla.
Idu zbog bicikala, tolerancije, čudnog zelenila i još čudnijih crvenih svjetala.
I zato, kad sljedeći put vidiš nekog iz sela kako nosi drvene klompe i gleda oblake kao da pokušava razgovarati s njima…
– Nemoj suditi.
– Samo reci: “Aha… bil si u Amsterdamu, a?”
I znaj – vrnul se je drugačiji čovjek. S dubljim pogledom. I crvenijim očima.
Gorkić Taradi
099/690-6841
Pakao vječni daruj im Gospodine – hit knjiga za 6,66 €
Obiteljski paket knjiga (5 knjiga) – Komplet knjiga za cijenu 6 kava!(15 €)
Konobar s olovkom – blog Gorkić Taradi
Informacije o Međimurju – portal koji uz vlastite vijesti, kolumne i humor donosi i izbor najzanimljivijih članaka s drugih portala, iz Hrvatske i svijeta