Plesna večer u Gradskoj kavani s legendarnom hrvatskom kazališnom umjetnicom Lili Legenstein

Muzej Međimurja Čakovec priredit će u Gradskoj kavani u Čakovcu, u petak, 29. prosinca ove godine, plesnu večer s legendarnom hrvatskom kazališnom umjetnicom i počasnom građankom grada Čakovca, Lili Legenstein. Povod za ovaj zanimljiv susret je otvaranje novog postava muzejske kutije s predmetima koje su čakovečke dame koristile na plesnom podiju kavane Royal s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća.

Događaj će sadržajno biti obogaćen razgovorom s Lili Legenstein i svojevrsnim vremenskim putovanjem u vrijeme njezine mladosti i blistave glumačke karijere. Ulaz je slobodan, a početak je zakazan za 17 sati. Vidimo se u Gradskoj kavani u Čakovcu. Pozvani ste. Dobrodošli!

PLESNE VEČERI U ČAKOVCU

(Tekst uz muzejsku kutiju)

Nakon što je 1890. godine dobio kolodvorsku zgradu, Čakovec se ubrzano razvija u industrijsko, trgovačko, prometno i prosvjetno središte Međimurja. Dinamiku društvenog života potiče agilna građanska klasa, pod čijim skrbništvom svoj procvat doživljava i kultura. Istaknutiji predstavnici tog intelektualnog kruga bile su obitelji Legenstein, Pečornik, Graner, Morandini, Löbl, Neumann i Brodnjak, grofovi Feštetići te Ivan Novak, Elemer Vajda, Karlo Strahija, Leo Hirschmann, István Kovács, Bela i Edo Benedikt, Mihovil Gašparlin, Bernard Mozes, Jakob Schwartz, Karlo Strahija, Kalman Ziegler i drugi.

Glavna okupljališta prosvijećenog građanstva bile su kavane i gostionice u kojima se organiziraju predavanja, književne večeri, plesne zabave, predstave, koncerti, tombole i pjevačka natjecanja. Tu se vode žustre rasprave o politici, kulturi i gospodarstvu, prate se i komentiraju svjetski događaji, čitaju novine te književni, stručni i modni časopisi.

Popularno čakovečko sastajalište bila je kavana u kojoj upravo sjedite, Kavana Royal – današnja Gradska kavana. Na njezinim plesnim večerima plešu se valceri, polke, galop, mazurka, kotiljon, kvadrilja, poloneza i kolo.

Na ulazu u plesnu dvoranu gosti dobivaju kartu s redoslijedom plesova (plesni red). Na priloženom notesu zapisuju ime dame ili gospodina s kojim imaju dogovoren ples. Na zabave dolaze djevojke između 14 i 18 godina, obavezno u pratnji roditelja ili gardedama (pratilja mladih djevojaka na plesu). Ako neki gospodin poželi plesati s damom koju ne poznaje, obavezno joj se prije plesa mora predstaviti. Kada poziva damu na ples ne smije biti odviše izravan pa svoj poziv mora sročiti na doličan način, primjerice: Hoću li imati sreće plesati s vama sljedeći ples?“ Od dame se očekivalo da prihvati svaki poziv, čak i kad joj plesni partner baš i nije po volji. Ako pak je kojim slučajem odbila ples, nije smjela plesati isti ples s nekim drugim jer bi mogla povrijediti osjećaje gospodina kojeg je odbila. Nakon što je ples završio, gospodin je obavezno morao odvesti damu natrag do njezinih roditelja ili pratnje. Ako se htio pobliže upoznati s njom, zatražio bi da ga upozna s roditeljima. Na plesnim zabavama glazbu je uglavnom izvodio jedan od lokanih sastava. Posebice je bila popularna limena glazba Dobrovoljnog vatrogasnog društva Čakovec – bandisti, ali i tamburaši te romske glazbene grupe. U gradu su ponekad gostovali i profesionalni glazbenici, pa i pravi umjetnici od kojih je svakako najpoznatiji bio Jenö Hubay, mađarski skladatelj i violinist svjetskog glasa. Svojim virtuoznim muziciranjem na violini Čakovčane je oduševio 12. travnja 1892. godine u tadašnjoj gostionici Labud.

Na razmeđi 19. i 20. stoljeća kreatori i mecene kulturnog, gospodarskog i športskog života bili su poduzetnici, najbogatiji društveni sloj koji se nije skrivao u svojim vilama i bježao od ostatka svijeta, nego je u svakom pogledu predvodio zajednicu.