Prošle subote na već legendarnoj „Icojovoj grabi“ održano je 2. serjojnsko svjetsko pozivno prvenstvo u lovu ribe na leskov ščop i štuplin. Zakaj pozivni? Zato što su se organizatori odlučili(Pek i ekipa) da sudjelovati mogu samo oni koji budu pozvani kao predstavnici pojedinih zemalja, a to je njihovo legitimno pravo. Vele ove godine nismo išli na kvantitetu već na kvalitetu, što se na kraju pokazala sasvim dobra odluka.
Pripreme su trajale nekoliko dana, leskovi ščopi su se ravnali i sušili u posebno za tu priliku napravljenim alatima, tako da su svi natjecatelji imali jednake uvjete kaj se opreme tiče.
Samo natjecanje trajalo je tri sata normalno s kratkim prekidima, za potrebna osvježenja (fini hladni gemišteki pod kontrolom glavnog barmena Cipija), s obzirom na zaista teške uvjete koji su vladali na samoj stazi. Jedini koji nije koristio te pogodnosti bio je kasniji pobjednik Štejf Mađarićof, no za njega su se pobrinuli njegovi prijatelji sa staze koji su mu svejedno donosili taj čarobni napitak na samo mjesto događaja. Veli ta svesrdna pomoć prijatelov mu je na kraju donesla pobjedu, pa im poručuje da tu lijepu naviku zadrže i iduće godine.
Dok su se natjecatelji borili na samoj stazi s uzavrelim suncem i somićima koji su bili zločesti pa je došlo i do pokoji lakše ozljede(Ćufta), za to vrijeme nije bilo ni lako glavnom roštilj majstoru Icoju koji je u znoju rada svog pripremao okrijepu, normalno malo ribe puno konkretnog svinjskog, kako bi se natjecatelji čim prije oporavili od napornog i zahtijevnog natjecanja.
Ovaj put cijelo natjecanje odvijalo se pod budnim okom obitelji labudova, gdje tata labud nije dozvolio da itko ometa njegovu familiju , a ujedno je čuvao i naše natjecatelje od pokušaja bilo kakvog neprijateljskog upada .
Samo natjecanje proteklo je u fer i korektnoj borbi, ribe su uspjeli prebrojiti, odrediti poredak, podijeliti zaslužene pehare posebno izrađene za tu prigodu, no ostaje upitno kakav je rezultat bio u natjecanju po tekućim pitanjima. No očito to će ostati vječita zagonetka.
Pa evo i konačnog poretka samog natjecanja:
- Stjepan Mađarić (CRO) 67 kom
- Josip Grof (AUT) 56 kom
- Milan Oletić (D) 26 kom
- Zoran Bogdan (CRO) 21 kom
- Damir Havoj (HUN) 20 kom
- Mladen Vuri (CRO) 18 kom
- Jozef Čančar (HUN) 0 kom
- Damir Jurinić (USA) 0 kom
- Branko Žganec (CRO) 0 kom
Iako je ove godine nedostajalo nekoliko standardnih natjecatelja(Mimi, Rupica, Segač) natjecanje je svejedno bilo izrazito kvalitetno te se sada razmišlja kada organizirati konferenciju za medije našeg svjetskog šampiona,te podjela autograma kako bi ga javnost bolje upoznala i nameće nam se kao najbolje rješenje neki datumi u sklopu „Ljeta uz Muru“, no o tome još treba razmisliti jer još neznamo kako nam Štejf stoji s slobodnim terminima.
Sve o svemu još jedan lijepo osmišljen projekt od strane Damira Jurinića- Peka i njegove ekipe kojem bi bilo dobro razmisliti da se možda i uklopi u program Ljeta uz Muru ili neki drugi gradski praznik, no o tom, potom, nekom drugom zgodom.
(tekst i foto: zr)
