Kad se u Međimurju govori o “pravim zimama”, ne misli se samo na snijeg i mraz u dvorištu, nego na razdoblja u kojima je hladnoća bila dugotrajna, neumoljiva i vidljiva u svakodnevnom životu. Premda se službena meteorološka mjerenja za Čakovec ne pojavljuju uvijek u istim javno dostupnim tablicama kao za veće postaje, kombinacijom službenih podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda i usporedivih mjerenja iz Varaždina može se prilično jasno rekonstruirati koje su zime bile najhladnije.
U nastavku donosimo pregled onih koje se, po temperaturama, trajanju hladnoće i posljedicama u prirodi, izdvajaju kao najteže.
Veljača 1956.: zima koja se pamti po ledu
Zima 1956. godine i danas se u meteorološkim pregledima navodi kao jedna od najhladnijih u 20. stoljeću. Sredinom veljače zabilježeni su ekstremno niski minimumi, a u Varaždinu je izmjereno čak -28 °C. Takvi uvjeti gotovo su sigurno zahvatili i Međimurje.
Stanovnici pamte dugotrajne inverzije, “suh” i prodoran mraz te tlo koje je danima ostajalo smrznuto. Bio je to tip zime u kojoj se hladnoća ne povlači ni danju, a noći dodatno produbljuju minus.
Zima 1962./63.: hladnoća uz snijeg koji ne nestaje
Ako se pita starije generacije, zima 1962./63. često se spominje kao mjerilo svih kasnijih. Osim vrlo niskih temperatura, ovu zimu obilježio je i velik snježni pokrivač koji se zadržavao tjednima.
U siječnju 1963. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj zabilježeni su minusi ispod -26 °C, dok je u veljači snijeg dosezao visine koje su paralizirale promet i svakodnevni život. Upravo je ta kombinacija – duboki minusi i debeli snježni pokrivač – stvorila dojam zime koja “ne popušta”.
Zima 1984./85.: službeni temperaturni rekord za Čakovec
Za Međimurje posebno mjesto zauzima zima 1984./85. Prema podacima koji se pozivaju na DHMZ, u Čakovcu je 13. veljače 1985. izmjereno -26,7 °C, što se u javnosti najčešće navodi kao najniža službeno priznata temperatura u gradu.
Hladnoća je trajala danima, a siječanj i veljača bili su obilježeni učestalim jakim mrazom. Za mnoge je to bila posljednja zima u kojoj su temperature u središtu Međimurja redovito padale duboko ispod -20 °C.
Zima 2011./12.: kad se smrznula Mura
Iako se često smatra da su suvremene zime blaže, 2012. godina pokazala je da snažni prodori hladnog kontinentalnog zraka još uvijek mogu zahvatiti sjever Hrvatske. Krajem siječnja i početkom veljače uslijedili su dugotrajni minusi, snijeg i vrlo niske osjetne temperature.
Posebno se pamti činjenica da je rijeka Mura u Međimurju na pojedinim mjestima bila smrznuta cijelom svojom širinom. Takav prizor, rijedak u novije doba, snažno je posvjedočio o intenzitetu i trajanju hladnoće. Upravo zbog tih vidljivih posljedica u prirodi, zima 2011./12. često se naziva modernom referencom “prave zime”.
Zima 2016./17.: hladan povratak u novije vrijeme
Siječanj 2017. donio je još jedan podsjetnik da ekstremi nisu stvar prošlosti. Prvi dani mjeseca bili su znatno hladniji od višegodišnjeg prosjeka, s učestalim jutarnjim minusima i zaleđenim tlom. Iako nije oborila apsolutne rekorde, ova je zima potvrdila trend kratkih, ali izraženih hladnih epizoda.
A što je s legendarnom 1929.?
Često se spominju priče o temperaturama ispod -35 °C u Čakovcu tijekom zime 1929. godine. Međutim, prema objašnjenjima DHMZ-a, te se vrijednosti ne smatraju službenim rekordima jer mjerenja tada nisu bila provedena prema kasnije propisanim međunarodnim standardima. Iako je zima 1929. nesumnjivo bila iznimno hladna, u službenoj statistici ona ostaje povijesna, ali ne i rekordna.
Zime koje su oblikovale sjećanje
Od ledene veljače 1956., preko snježne i dugotrajne zime 1963., rekordne hladnoće 1985. pa sve do smrznute Mure 2012., najhladnije zime u Međimurju ostale su duboko urezane u kolektivno pamćenje. One su podsjetnik da kontinentalna klima ovoga kraja, unatoč promjenama, i dalje može pokazati svoje najtvrđe lice.
(m, foto: rt)
