Na prekrasnim, pravim prirodnim, neokrnjenim prostorima „Icojove grabe“ već treću godinu za redom, bez obzira na ovaj „teror“ kovinavirusa okupila se hrabra i postojana četa ribiča za ribolov na tradicionalni način ljeskovim štapom ili kako bi mi serjojnčari rekli na “leskov ščop i štuplin.”
Sve je započela već par dana ranije kada su se pripremala ribička mjesta tzv. „klecala“, ne narušavajući mir stalnih domaćina grabe par predivnih labudova te pazeći na očuvanje prekrasnih raznobojnih lopoča(na čemu je posebno inzistirao vlasnik Ivan Vuri-Ico)te pripremi ribolovnog pribora gdje su se potrudili Štejf i Mimi. Šteta što se pak toga ne pridržavaju pojedinci koji znaju koristiti ovaj prelijepi nedirnuti dio prirode za svoje piknike.
Natjecanje je započelo već rano ujutro s laganim zagrijavanjem(jer vrijeme nije bili baš najidealnije, pa se trebalo malo zagrijati) uz Čalasanove prirodne pripravke izašle iz njegove žganjare, a našlo se još tu nešto i iz drugih tajnih izvora. Uglavnom svi su se mogli dobro zagrijati.
Već od jutra tim prelijepim prostorom širio se opojni miris koji je dolazio iz kotla kojeg je ovaj put pod kontrolom imao kulinarski chief Zlatko Rajf – Rupica , dok je na roštilju jutarnji gablec pripremao Ivan Vuri – Ico.
Nakon što su se pod strogom kontrolom glavnog i odgovornog Damira Jurinića -Peka podijelio ribički alat i odredili ribička klecala na znak ribičkog zvona, krenulo se u oštru borbu u ribolovu, ali moramo reći i sa samim ribolovnim alatom, jer neki su trebali i stručnu te tehničku pomoć organizatora.
Ni lagana kišica kao i česta lagana ometanja gledatelja i pratitelja te navijača natjecatelja nisu ometala veliku borbu desetorice natjecatelja, koju su često morali posezati za čarobnim napitkom za koji se pod nazivom“TU LEŽI NACECATELJSKI DUH“ pobrinuo Ico.
Nakon duge i bespoštedne borbe u kojoj je uništeno puno ribičke kvalitetne opreme koja se vrijedno skupljala cijele godine i nažalost moramo konstatirati utrošeno puno dopinga sredstava, ali koja su ovaj put bila dozvoljena, čarobni zvuk zvonca oglasio je prekid ove borbe.
Prišlo se brojenju , a ne vaganju kako to ribiči obično rade, ulovljene ribe. Damir i Mimi iako i sami natjecatelji dobili su puno povjerenje da izvrše taj dio posla, dok su se drugi svi sretni sklonili pod nadstrešnicu jer ja baš tada kiša počela padati punim intenzitetom.
Rezultati natjecanja bili su sljedeći:
- Damir Jurinić – Pek 86 komada
- Zoran Bogdan – Čalasan 67 komada
- Kruno Novak – Pančo 51 komad
- Stjepan Mađarić – Štef 46 komada
- Jožef Čančar – Joža 44 komada
- Mladen Vuri – Ćufta 40 komada
- Marijan Smolković- Lolo 37 komada
- Nikica Hudelist 33 komada
- Milan Oletić 28 komada
- Miodrag Novinić – Mimi 27 komada
Pristupilo se proglašenju najboljih, a čast da izvrši dodjelu zaslužnih prigodnih pehara imao je prošlogodišnji pobjednik Štef Mađarićof.
Bilo je tu i suza radosnica, a i velike tuge zbog lošeg plasmana, pa i malo podmetanja organizatoru da su si sve namjestili, no uz odličan bograč Zlatka Rajfa što je i potvrdio kontrolor koji se kao slučajno našao tu Rudolf Mesarić Ruda i odličnu kaplicu sve se brzo izgladilo.
Pobjednici sretni što će kod kuće suprugama moći pokazati da nisu uzalud proveli dan na u ovom prekrasnom prirodnom ambijentu, dok će nam oni manje uspješni sami morati reći kako je sve to skupa doma prošlo. Nadamo se da ih kod kuće za nagradu nije dočekalo pranje posuđa i ne znamo kakvi još poslovi ili zabrana dolaska iduće godine, jer već se sada razmišljalo kako ovaj lijep i tradicionalni događaj još više oplemeniti iduće godine.
(tekst i foto: zr)
